Arsenal pokazao ostalim moćnim klubovima da – griješe!
U modernom nogometu trener je prvi koji plaća neuspjeh svojim radnim mjestom, no Arsenal je zadržavanjem Mikela Artete na svojoj klupi pokazao da to može biti velika pogreška…
Ako je ijedan trend obilježio posljednja dva desetljeća modernog nogometa, onda je to definitivno ishitrena smjena trenera, čim kola na travnjaku malo krenu nizbrdo.
Šampion u toj disciplini svakako je splitski Hajduk, u kojem ni odlični treneri poput Igora Tudora i Valdasa Dambrauskasa nisu uspjeli preživjeti negativnu seriju rezultata. No, istina je da zapravo situacija nije ništa drukčija niti kod najuspješnijih i najmoćnijih nogometnih klubova.
Pa tako Barcelona i Real Madrid bez razmišljanja smjenjuju trenera čim zaredaju s porazima, talijanski velikani također, a isti primjer slijedi i Chelsea. To je na svojoj koži iskusio Thomas Tuchel nakon legendarnog poraza od Dinama kada je odmah izgubio posao, unatoč tome što je ne tako davno klubu donio senzacionalnu titulu u Ligi prvaka.
Najgori primjer ishitrenog i suludog smjenjivanja odličnog trenera definitivno je Leicester City, koji je pod Claudijom Ranierijem kreirao čudo 2016. godine, kada je osvojio naslov u Premiershipu, iako mu nitko nije davao izglede to napraviti. Umjesto da iskusnom Talijanu daju doživotni ugovor, već sljedeće sezone uručili su mu tajlandski vlasnici “lisica” otkaz, zato što nije nastavio nizati vrhunske rezultate, jednom kad je ostao bez Riyada Mahreza i N’Gola Kantea.
Ipak, postoji jedan klub u Europi koji je dokazao da tome nije sklon, a to je – Arsenal. Pokazalo se to ove sezone kao puni pogodak i dokaz da drugi griješe, svaki put kada olako izgube povjerenje u stručnjaka na svojoj klupi…
Arsenal i duga Wengerova era
Da je Arsenal klub koji voli treneru na svojoj klupi dati potpuno povjerenje i strpljivo čekati na rezultate bilo je jasno još devedesetih godina.
Naime, u klub je 1996. godine stigao Arsene Wenger, bivši trener Monaca, koji je preuzeo “topnike” i polako ih pretvorio u modernu momčad u čijoj su igri svi uživali. Predvođen Thierryjem Henryjem, Patrickom Vieirom i Dennisom Bergkampom, Arsenal je osvojio Premiership tri puta (1998., 2002. i 2004. godine), a bio je blizu i osvajanju Lige prvaka 2006. godine, kada je u finalu izgubio od Barcelone.
Međutim, nakon što se zlatna generacija umirovila rezultati pod Arseneom Wengerom nisu bili jednako dobri. Uprava je svejedno nastavila vjerovati francuskom stručnjaku, koji je klub iz godine u godinu držao u Ligi prvaka te povremeno osvajao FA Cup.
Što je bio stariji, to je bilo sve više pritiska da se Wengera smijeni, no Arsenal nije odustajao od svoje filozofije pa je Arsene ostao na klupi kluba iz sjevernog Londona sve do 2018. godine, kada se nakon 22 godine rada u Engleskoj u potpunosti oprostio od trenerske karijere…
Artetu bi drugi definitivno smijenili
Nakon što se Wenger napokon povukao, klupu Arsenala preuzeo je Unai Emery, no pokazalo se da njegova filozofija igre ne funkcionira u Premiershipu pa je sljedeće godine smijenjen sunarodnjakom Mikelom Artetom, koji je ranije kao nogometaš već imao priliku igrati u crveno-bijelom dresu.
Arteta je došao na čelo “topnika” s reputacijom mladog talentiranog stručnjaka koji je učio od najvećih, uključujući Pepa Guardiolu. Iako je dobio na raspolaganje problematičnu momčad u kojoj je bilo mnogo igrača koji nisu davali sve od sebe na travnjaku, svejedno je već u svojoj prvoj sezoni osvojio FA Cup 2020. godine, da bi zatim tome nekoliko mjeseci kasnije dodao Community Shield.
Bio je to početak iz bajke, no ključna epizoda u odnosu Arsenala i Artete dogodila se prošle sezone, jer klub je ušao u Premiership porazima od Brentforda, Chelseaja i Manchester Cityja te je u rujnu bio uvjerljivo posljednji na ljestvici.
U tom trenutku većina klubova dala bi otkaz treneru, ali Arsenal je ostao vjeran svojoj filozofiji. Arteta je dobio novu priliku i uspio je vratiti ekipu u gornji dom ljestvice pa čak i izboriti mjesto u Europskoj ligi, u kojoj je trenutno prema online kladionicama jedan od favorita za osvajanje titule.
Štoviše, Arteta je polako gradio momčad pojačanjima prema vlastitom ukusu, što je kulminiralo dovođenjem Gabriela Jesusa prošlog ljeta, nakon čega su krenuli uspjesi na travnjaku.
Na ulazu u 2023. godinu Arsenal ne samo što izgleda kao “nebo i zemlja” u odnosu na svoju ekipu u istom razdoblju prethodne sezone, već je postao ozbiljan kandidat za osvajanje titule prvaka Engleske, na koju čeka još od spomenute 2004. godine…
Arteti povjerenje koliko i Wengeru?
Tako je Arsenal nastavio njegovati svoju nogometnu filozofiju, što bi u 2023. godini moglo donijeti vrijedne rezultate, ali i u godinama koje dolaze.
Postavlja se sada pitanje hoće li Arteta u Arsenalu postati novi Arsene Wenger, koji je pune 22 godine vodio “topnike”. Odgovor na to je u ovom trenutku teško dati, iako je jasno da postoji puno povjerenje između uprave i trenera, koje neće samo tako nestati.
Naravno, svijet u kojem živimo mijenja se iz godine u godinu, a ljudi su skloni traženju novih izazova. Zato vjerujemo da će prije Mikel Arteta potražiti u budućnosti novi klub, nego što će mu biti uručen otkaz. Međutim, to se ne bi trebalo dogoditi barem u sljedeće dvije ili tri sezone pa bi do tada španjolski stručnjak lako mogao postati najdugovječniji trener na istoj klupi u ligama “petice”, kao što je svojedobno bio i Arsene Wenger…
