Koji su glavni razlozi iznenadnog pada talijanskog nogometa?
Samo godinu dana nakon osvajanja Europskog prvenstva, talijanska reprezentacija nije se uspjela plasirati na SP u Kataru, dok podbacuju i klubovi u Ligi prvaka. Što je pošlo po zlu?
Nema sumnje, Italija je jedna od najmoćnijih nacija u povijesti nogometa. Dovoljno govore čak četiri osvojene titule prvaka svijeta, kao i dvije europske krune, od kojih se posljednja dogodila prošlog ljeta, kada su “Azzurri” fantastičnim nogometom oduševili ljubitelje nogometa i na Wembleyju došli do novog prestižnog pehara.
No, Talijani proživljavaju i jedno od svojih slabijih reprezentativnih razdoblja, što je kulminiralo fijaskom u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Kataru, na koje se nisu uspjeli plasirati.
U isto vrijeme, dok se vodi žestoka i uzbudljiva bitka za titulu u talijanskoj Serie A, u Ligi prvaka svi su talijanski predstavnici ispali i prije četvrtfinala, uključujući i Juventus koji se osramotio protiv Villarreala.
Nema sumnje, talijanski nogomet neće po dobrome pamtiti 2022. godinu, no postoje jasni razlozi ovog pada, koji pokazuju da budućnost slavne nogometne nacije ipak nije ugrožena, a online klađenje na talijanske predstavnike još uvijek se isplati…
Slabi na SP-u, odlični na Euru
Talijanska nogometna reprezentacija posljednji je put osvojila svjetsku krunu u Njemačkoj 2006. godine, predvođena Francescom Tottijem, Alessandrom Del Pierom i Lucom Tonijem.
Nakon toga kvaliteta izabrane vrste Italije bila je u konstantnom padu, a rezultati na svjetskim smotrama poražavajući. Ispali su Talijani u skupini 2010. i 2014. godine, a onda ostali bez plasmana u Rusiju 2018. godine u dodatnim kvalifikacijama protiv Švedske, a sada i bez Katara, zahvaljujući fijasku protiv Crne Gore.
Međutim, u istom razdoblju rezultati su bili značajno bolji na europskoj sceni pa su 2012. godine u Ukrajini i Poljskoj igrali u finalu, tada predvođeni Marijom Balotellijem, a onda su prošle godine zaista zablistali, osvajanjem titule na Euru.
Treba reći da je talijanska reprezentacija u prethodne dvije godine nanizala 37 utakmica bez poraza, što je novi rekord, a Gianluigi Donnarumma u tom je razdoblju uspio 1168 minuta sačuvati mrežu netaknutom, na više od 12 uzastopnih utakmica. Međutim, uslijedio je nakon toga iznenadni pad…
Ozljede, promašeni penali i slabosti Mancinija
Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo došle su za Italiju dok su još igrači bili u slavljeničkom raspoloženju i nisu bili u stanju jednakim intenzitetom navaliti na protivnike.
Rezultati Talijana u tom ciklusu zapravo nisu bili katastrofalni, jer nisu niti jednom bili poraženi u grupnoj fazi, no izgubljeni bodovi protiv Bugarske i Sjeverne Irske pokazali su se skupima, kao i dva remija u dvobojima protiv Švicarske, u kojima su “Azzurri” definitivno bili bliži pobjedi.
Tragičar Italije u grupnoj fazi svakako je bio Jorginho, koji je dobio priliku pucati penal u obje utakmice protiv Švicarske i niti jednom nije zabio.
No, ne smijemo zaboraviti niti ozljede, jer igrala je Italija u ključnim utakmicama bez Giorgija Chiellinija, kao i bez Leonarda Spinazzole, najboljeg igrača ove družine na prošlogodišnjem Euru. Onda se dogodila i teška ozljeda Federica Chiese uoči nokaut dvoboja protiv Crne Gore, u kojem su Talijani neočekivano podbacili i oprostili se od SP-a.
Ono što smo naučili iz neuspjeha Talijana svakako su i slabosti Roberta Mancinija kao izbornika, koji je pokazao da može besprijekorno fizički pripremiti momčad za turnirski tip natjecanja, no kad je u pitanje donošenje taktičkih odluka na jednoj utakmici usred sezone, tu se pokazao slab.
Sada Talijanski nogometni savez ima Mancinija šampiona i Mancinija gubitnika u manje od godinu dana i mora odlučiti hoće li mu uručiti otkaz ili mu nastaviti vjerovati…
Budućnost ipak pozitivna
Tako je talijanska reprezentacija doživjela neočekivani krah, a u 2022. godini isto se dogodilo i talijanskim klubovima u Ligi prvaka, od kojih smo očekivali puno više.
No, Milan je ispao u grupnoj fazi, a Atalanta tek izborila nastavak u Europskoj ligi. Inter pak nije mogao protiv Liverpoola u osmini finala, a najviše je razočarao Juventus, koji se porazom 0:3 kod kuće oprostio od natjecanja protiv Villarreala.
Međutim, svi ti rezultati ne znače da je talijanski nogomet osuđen na propast. Dapače, situacija izgleda puno bolje nego prije desetak godina, jer mnogo toga što se dogodilo tijekom 2022. godine bilo je povezano prije svega s pehovima.
Nema sumnje, Serie A zanimljivija je nego u prošlosti, a kroz nju dolaze do izražaja mladi talijanski talenti, koji su u stanju nositi izabranu vrstu prema novim uspjesima, a i klubove prema boljim rezultatima u Europi.
Igrači kao što su Nicolo Barella, Federico Chiesa i Manuel Locatelli još će dugo raditi razliku na travnjaku, a svoju zadnju nije rekao Leonardo Spinazzola, kao jedan od najboljih svjetskih ofenzivnih bekova.
Jorginho će još neko vrijeme unatoč promašenim penalima biti jedan od najboljih defenzivnih veznjaka na svijetu, a Lorenzo Pellegrini je igrač sredine terena kojeg u budućnosti treba imati na oku. Ne zaboravimo ni Donnarummu, jer njega bi svaka reprezentacija poželjela imati na golu.
Talijanima još nedostaje izraziti strijelac, kakav je bio Luca Toni, a i dva mlađa stopera, jer Bonucciju i Chielliniju polako dolazi kraj. No, organiziranim nogometom već sad mogu napraviti puno na međunarodnoj sceni, što su dokazali na Europskom prvenstvu.
Zato vjerujemo da se Italiji neće dogoditi treći uzastopni debakl u kvalifikacijama za SP, koje će 2026. godine organizirati SAD, Kanada i Meksiko. Baš suprotno, nakon kriza Talijani uvijek pronađu način kako se vratiti na vrh pa nikog ne bi iznenadilo da za četiri godine budu ozbiljni kandidati za osvajanje svoje pete svjetske krune…
