Može li Saudijska Arabija napraviti jednu od najmoćnijih liga?
Saudijska Arabija ovog je ljeta jedna od najtraženijih nogometnih destinacija na svijetu. Brojne zvijezde stigle su u lokalnu profesionalnu ligu, no ostaje pitanje hoće li to biti dovoljno da tamošnji nogomet zaista dođe na razinu europskog.
Kada je Saudijska Arabija pobijedila Argentinu na Svjetskom prvenstvu u Kataru, činilo se da je to bio tek jedan kratki svijetli trenutak nogometa na Bliskom Istoku, u dijelu svijeta gdje se u prošlosti nije pojavilo mnogo vrhunskih nogometaša.
No, ova naftom bogata zemlja čini se da na jednoj velikoj pobjedi nema namjere stati. Naime, uslijedila su nezapamćena ulaganja u lokalnu nacionalnu ligu, u kojoj su se odjednom našli neki od najpoznatijih svjetskih nogometaša.
Tako je Saudijska Arabija preko noći postala jedna od najpoželjnijih destinacija za igranje nogometa na svijetu, ne samo za igrače koji su pred mirovinom, već i za zvijezde u naponu snage. No, hoće li dolazak vrhunskih nogometaša zaista podići nogomet u ovoj zemlji tek treba vidjeti, jer povijest nas uči da zemlje koje su pokušale nešto slično nisu uspjele napraviti iskorak…
Od Ronalda i Benzeme do Brozovića i Manea
Kada je Cristiano Ronaldo u prosincu raskinuo ugovor s Manchester Unitedom i potpisao na Al Nassr, činilo da je to tek mali marketinški trik kojim su šeici odlučili privući pažnju na sebe, kako bi Saudijska Arabija dobila priznanje u svjetskim okvirima.
No, čini se da je to bio tek početak. Saudijska Pro liga nema obavezu poštivati financijski Fair Play koji je nametnut klubovima u Europi, što joj daje ogromnu prednost pri isplaćivanju odšteta, kao i pri davanju plaća igračima.
Pa tako Al Nassru nije bio nikakav problem dati Cristianu Ronaldu godišnju plaću od 200 milijuna eura, uz koju bi svaki klub u Europi pao na financijskom Fair Playu i snosio posljedice.
Velikodušan je bio i Al Ittihad koji je sličan novac odlučio platiti Karimu Benzemi, a financijski je profitirao i naš Marcelo Brozović, sa stotinjak milijuna eura koje će primiti kroz tri sezone u Al Nassru.
Ogromne plaće dobili su i drugi, poput Riyada Mahreza, N’Goloa Kantea, Jordana Hendersona, Kalidoua Koulibalyja i Rubena Nevesa, uglavnom od klubova iz gornjeg dijela ljestvice, kao što su Al Nassr, Al Hilal, Al Ittihad, Al Ahli i Al Ettifaq.
A zvijezde nastavljaju dolaziti na Bliski Istok ovog ljeta pa će se tako Brozoviću i Ronaldu pridružiti Sadio Mane u Al Nassru, a pojačavaju se i drugi, kako bi bili konkurentni u azijskoj Ligi prvaka, ali i na svjetskoj nogometnoj sceni.
No, ako je vjerovati onome što smo već vidjeli u nekim drugim ambicioznim izvaneuropskim nogometnim sredinama, dovođenje svjetski priznatih igrača ne mora biti korak koji vodi do podizanja kvalitete saudijskog nogometa…
Hoće li se ponoviti Kina?
Prije desetljeća i pol Kina je bila obećana nogometna zemlja, u koju su počeli stizati vrhunski nogometaši. Prvo su to bili veterani, a onda i igrači u naponu snage, poput Brazilca Hulka.
Odjednom je kineska nogometna liga postala vrlo primamljiva destinacija za vrhunske igrače, no lokalni nogomet time nije mnogo napredovao. Naime, kineska nogometna reprezentacija niti jednom se nije plasirala na Svjetsko prvenstvo u sljedećih 15 godina, a ništa nije napravila ni na azijskom kontinentalnom prvenstvu.
Klubovi se također nisu proslavili na međunarodnoj sceni. Unatoč skupocjenim pojačanjima, tek je Guangzhou Evergrande uspio u dva navrata osvojiti azijsku Ligu prvaka, dok su ostalih godina dominirali klubovi iz Japana, Koreje i povremeno upravo iz Saudijske Arabije.
No, Saudijska Arabija ima veće ambicije od Kine. Kinezi su ograničili broj stranaca u svojim klubovima, dok Saudijci čini se nemaju problem s tim da domaće nogometaše istisnu iz sastava svjetske zvijezde.
Međutim, saudijska Pro liga ima 18 klubova, a pogled na njihovu vrijednost otkriva veliki jaz. Ranije nabrojanih pet klubova u svojim redovima skriva sve zvijezde, dok ostalih 13 klubova ima vrlo skromne momčadi.
Tu leži najveća opasnost za tamošnji nogomet, jer jasno je da će u novoj sezoni biti puno dvoboja potpuno neravnopravnih momčadi, što dovodi do opuštanja vrhunskih nogometaša. Mnogi koji su došli u Kinu igrali su tamo s pola gasa, samo da bi uzeli novac, a isto bi se moglo dogoditi i na Bliskom Istoku, jednom kad skupocjeni igrači shvate da više ne moraju žestoko trenirati kako bi bili konkurentni na travnjaku.
Pa iako će online kladionice zasigurno u budućnosti primati više oklada na Pro ligu nego ikad prije, istina je da je Saudijska Arabija i dalje daleko od toga da stvori jednu od najboljih nogometnih liga na svijetu.
Dapače, realniji je scenarij da će se vrhunski nogometaši u njezinom okruženju pretvoriti u prosječne, što će s vremenom smanjiti i interes šeika za velikim ulaganjima pa je kineski scenarij propadanja projekta jačanja lige nešto što baš nikog ne bi iznenadilo ni u ovom dijelu svijeta…
