prekrasna-ronaldova-zivotna-prica-pokazuje-koliko-je-daleko-dogurao
7

Prekrasna Ronaldova životna priča pokazuje koliko je daleko dogurao

...
...
Getty Images
Cristiano Ronaldo ime je koje se svakog dana spominje u kontekstu najboljeg na svijetu, no pud do tog trenutka bio je dug i težak, iznimno težak.

Lionel Messi ima neizmjeran talent, neki kažu Bogom dane vještine koje nikako ne možete samo tako jednog dana usvojiti. No, ako mu je netko imalo blizu, to je Cristiano Ronaldo, a on je svoje zaradio mukotrpnim radom – od siromaštva, boli i suza stvorio je ostavštvinu koja će se dugo pamtiti.

Ispričao je tako, Ronaldo, svoju životnu priču, kako je sve krenulo, kroz što je morao proći da bi bio tu gdje je sada.

“Nogomet mi je dao sve, ali me odveo i daleko od kuće prije nego što sam doista bio spreman. S 11 godina preselio sam se s otoka u akademiju Sporting Lisabona i to je bilo najteže razdoblje u mom životu.”

“Nevjerojatno kad se toga sjetim. Moj sin, Cristiano Jr., danas ima sedam godina. I sam razmišljam kako bih se osjećao da ga za četiri godine pakiram i šaljem u Paris ili London. To mi se čini nemoguće. Ali tako se činilo i mojim roditeljima.”

Teško mu je bilo, plakao je bio usamljen, no pratio je svoj san.

“Ali bila je to prilika da nastavim svoj san. I pustili su me i ja sam otišao. Plakao sam gotovo svaki dan. Bio sam i dalje u Portugalu, ali kao da sam se preselio u drugu državu. Zbog naglaska imao sam dojam da govore potpuno drugim jezikom. Kultura je bila drugačija. Nisam poznavao nikoga, bio sam izuzetno usamljen. Moja obitelj si je mogla priuštiti da me posjeti svaka četiri mjeseca. Bili su to stvarno teški dani za mene.”

Najvažnije je nikada odustati, stisnuti zube i ići naprijed, uvijek naprijed.

“Nogomet me tjerao da idem naprijed, znao sam da na terenu radim stvari koje druga djeca nisu mogla. Sjećam se da je jedan dječak šapnuo drugome: ‘Jesi li vidio što je napravio? On je zvijer.’ To sam slušao cijelo vrijeme, čak i od trenera. No onda bi netko drugi rekao: ‘Ali šteta da je tako mali.’ I to je istina, bio sam mršav, nisam imao mišića, pa sam s 11 godina odlučio da radim jače nego drugi. Imao sam talent, pa sam odlučio prestati se ponašati kao dijete i počeo trenirati kao da mogu biti najbolji na svijetu.”

Teško je to opisati riječima, čak i njemu koji je to proživio.

“Ne znam odakle je došao taj osjećaj. To je bilo unutar mene. Kao glad koja nikad ne odlazi. Kad izgubiš, kao da gladuješ, no i kada pobijediš, još uvijek si gladan. Jedino tako to mogu opisati.”

Da bi ostvario svoje snove, morao je poduzeti drastične mjere.

“Počeo sam se šuljati iz spavaonice noću i trenirati. Bio sam veći i brži. No, ljudi su i dalje govorili da sam mršav. S 15 godina sam suigračima na treningu rekao da ću jednog dana biti najbolji na svijetu.”

Napokon, trud se počeo isplaćivati trofejima koji su samo pristizali, on je znao da može i bolje.

“Osvajanje trofeja je vrlo emocionalno za mene. Prva Liga prvaka s Manchester Unitedom, bio je to neopisiv osjećaj. Ista stvar s prvim Ballon d’Orom. Ali moji snovi su bili veći. Uvijek sam se divio Madridu i želio sam novi izazov. Želio sam osvajati trofeje u Madridu, rušiti rekorde i postati klupska legenda.”

U Madridu, napokon je dostigao nove razine.

“U proteklih osam godina ostvario sam nevjerojatne stvari u Madridu. No, s godinama sam na trofeje gledao s drugačijom vrstom emocija. Pogotovo u posljednje dvije godine. U Madridu, ako ne osvojite sve, to drugi smatraju neupsjehom.”

Ipak, sve je to maleno u usporedbi s njegovim najvećim uspjehom – sinom Cristianom mlađim.

“To je sasvim drugačiji osjećaj koji ne mogu opisati. Zato je moje vrijeme u Madridu posebno. Svih trenutaka sa sinom uvijek ću se jasno sjećati.”

“Nakon posljednjeg osvajanje Lige prvaka u Cardiffu kada smo ispisali povijest osjećao sam se kao da sam poslao svijetu. A tada je moj sin došao na teren proslaviti sa mnom. I kao da je netko pucnuo prstima, potpuno drugačija emocija. Trčao se Marcelovim sinom, držali smo trofej zajednom, potom hodali terenom, ruku pod ruku. Taj užitak nisam razumio dok nisam postao otac. To je toliko emocija da ne mogu opisati riječima. Jedina stvar s kojom to mogu usporediti kada sam se zagrijavao na Madeiri i vidio majku i sestru kako se grle na tribinama.”

10.prosinca, 19:07
475
0
Registracija na Sportarena
Oporavak lozinka na Sportarena
Pozor

Dodaj fotografiju
Izaberi datoteku
Dodaj citat
Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati svoje komentare?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare svih korisnika?

Pozor

Jeste li sigurni da želite onemogućiti komentare korisnika?

Pozor

Jeste li sigurno da želite komentare korisnika prebaciti u 'spam'?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare korisnika?