fiba-eurobasket
54
4

Imamo li pravo vjerovati već u Istanbulu? Šarić, Žižić i Zubac kažu “da”

Getty Images
Dario Šarić nosi Philadelphiju, Ante Žižić dominira i na euroligaškim parketima, Ivica Zubac Lakersima daje s 19 godina, Bojan Bogdanović na ljeto će potpisati ugovor života. Ako Marko Tomas ostane zdrav, a Marko Popović kaže da Aci Petroviću, Hrvatska ima argumente u Istanbulu za velike stvari

Eurobasket je još daleko. Točno šest i pol mjeseci, brzo će proći, bez brige, ostalo je do posljednjeg dana kolovoza kada će se prva lopta podbaciti Slovencima i Poljacima u Helsinkiju. Za neke ozbiljnije prognoze predaleko uzevši u obzir uvijek prisutnu mogućnost ozljeda i otkaza koji će krojiti konačne rostere makar se kostur kod svih favorita uvijek zna. A i bez obzira na izgled tih rostera, grupa favorita teško će se promijeniti. Jer uvijek su isti ili gotovo isti.

Gdje je u toj priči Hrvatska? Rekao bih, a to će vam reći svi relevantni, nikad bliže najboljima unazad 15 godina s još blistavijim pogledom na nadolazeće godine. Slovenija nas je vratila na mapu nakon 20 godina i europske bronce u Ateni, a Torino pa kasnije Rio na put poslije neslavnih epizoda u Španjolskoj i Francuskoj kada su nam se izrugali Senegalci i Česi.

Negdje krajem kolovoza, ubrzo nakon završetka Igara Amerikanci su napravili projekciju tko bi im mogao prijetiti za četiri godine u Tokiju. Ugledni portal SB Nation istaknuo je četiri reprezentacije, među njima i Hrvatsku. A znate da u pravilu u takvim stvarima Amerikanci ne griješe. Nema Španjolske, Srbije, Litve, Grčke, već ima Kanade, Australije, Francuske i nas. Male, ali velike i „nove“ Hrvatske. Koja će biti još veća i bolja.

Šarić nosi Philadelphiju

Vođa te nove Hrvatske Bojan Bogdanović tada će imati 31 godinu, Ante Žižić, Ivica Zubac, Dragan Bender i Dario Šarić dominirat će na NBA parketima. A nećemo otpisivati ni mogućnost da će u tom periodu na vrata pokucati neki novi žižići i šarići. No pustimo sada Tokio. Tema je rujan i Eurobasketu na kojemu, ne treba biti niti ćemo biti u rukavicama, Hrvatska već sada jasno i glasno može napasti medalju. S argumentima. Makar će i dalje Kruno Simon i društvo govoriti da su najgori na svijetu. Neka im tako ako im paše.

Bogdanović je formu iz Rija, gdje je s 25,3 poena u prosjeku bio najbolji strijelac turnira s četiri više od prvog sljedećeg, uspješno prenio i na sjeverni dio američkog kontinenta. Uz Brooka Lopeza najbolji je igrač najgore NBA momčadi ove sezone koja se upropastila onda kada je preko noći htjela napasti naslov, a to tako nije išlo. Bogdanović, premda se i dalje ne može u potpunosti riješili oscilacija, ali koje su manje nego proteklih sezona, deblja svoju statistiku kako bi Netsi za njega mogli dobiti što više onoga čega su se olako riješili kada su dovodili istrošene zvijezde. I kako bi Babo na ljeto mogao potpisati ugovor života.

Gdje god završio, Bogdanović si je već sada stvorio stazu i ime koje ima mjesto u svakoj momčadi i koje neće ni u kojem slučaju biti epizodist. Kao što to u svojoj rookie-sezoni nije Dario Šarić. 22-godišnji Šibenčanin već sada nosi Philadelphiju koju je od gubitničke momčadi svojom zaraznom energijom vrlo brzo pretvorio u momčad koja više nije daleko ni od doigravanja. No ako se i ne dogodi sada, dogodit će se sigurno sljedeće sezone. Šarić, Embiid i društvo bit će godinu iskusniji i, što je još važnije, bolji.

Getty Images
Getty Images

Šarić je pet utakmica zaredao s 18 ili više poena. Netko će reći zato što nema Embiida, ali i kada je Kamerunac bio tu, Šarić je davao ono što je davao uvijek i svugdje. Kod Slavena Rimca u Ciboni, kod Dude Ivkovića u Efesu kada ga se povremeno guralo i na margine i kada mu se košarka svela radničku i rudarsku košarku. NBA liga u samo ova četiri mjeseca od Darija Šarića napravila je boljeg igrača nego što je bio dvije godine u Efesu. A tek je, ne zaboravimo, na početku NBA karijere u koju je mogao ući i prije dvije godine, i trebao prema Rimcu, no izabrao je drugi put. Onaj preko Turske.

Žižić i Zubac već sada mogu davati

Iz Turske će na ljeto hrvatska kolonija doći do sedmog imena (ne računajući Justina Hamiltona na kojeg ne računa ni Aco Petrović). Ante Žižić neće izravno iz Cibone u Boston Celticse makar je ta opcija stajala realnom od početka sezone dok pod krajem prosinca Tornjem nije počelo novo izdanje Beskrajnog dana. I dok se nije javila Darussafaka i David Blatt koji će u šest mjeseci najbolje pripremiti ATŽ-a za ono što ga čeka u NBA ligi. Euroligaška polusezona izgleda kao pun pogodak,možda i baš ono što je trebalo, još kad Žižiževi suigrači shvate da imaju čovjeka pod košem koji im je u svakoj utakmici u stanju minimalno davati 15+10, i njima će biti bolje.

Već sada u Lakersima daje i Ivica Zubac. Nije imao pravu seniorsku sezonu ili sezone poput Žižića, ali Lakersi već sada profitiraju od diva iz Čitluka. Toliko da ga većina spominje kao krađu drafta. Tek su ga u Los Angelesu prepoznali na 32. mjestu. Upravo zbog neigranja, no, na sreću, ne vidi se ni najmanje poput nekih drugih primjera koje ćemo ovaj put ostaviti po strani.

I Zupčeve i Žižićeve role već sada imaju toliku težinu i kvalitetu da je reprezentaciji nepotreban Ante Tomić. I Hrvatskoj, ali i Petroviću koji je to bez rukavica, u svom stilu, otvoreno rekao, kao i da je i dalje najbolji hrvatski centar. A kad imate luksuz otpisati najboljeg centra i ako će ga netko žaliti nakon zahvale za Rio, onda samo treba baciti pogled u dalj i vidjeti da ćemo sljedećih 15 godina imati centarski dvojac od kojih će teško netko moći reći da će imati bolji.

Kad bude trebalo ići s pet “malih”, tu je Šarić. A onda se samo sjetite da je njegova zamjena Dragan Bender. Eto jedan primjer kako se ekspresno možete oraspoložiti. Samo zamaštate o hrvatskom „reketu“ i garantirano će vam se istog trenutka smiješak razvući licem.

Bender je gotovo završio sezonu, no prvotne prognoze nisu se potvrdile toliko crnima da Petrović neće na njega moći računati od prvog dana kolovoza. U Phoenixu, a ranije i u Maccabiju, nije oslobodio svoj talent koji je stršio iznad svih u juniorskim kategorijama baš kao njegova visina. Ali hoće, budite sigurni. Kada imate 216 cm i možete sve s loptom, onda jednostavno to mora biti tako.

Hezonjino buđenje, Popovićevo „da“

Jedini problem koji muči Hrvatsku i Petrovića zove se Mario Hezonja. Je li ga Barcelona razvila kao igrača, može se diskutirati i svatko će imati svoje mišljenje poput onog Rađina da je preskočio „srednju školu“, ali Orlando Magic još ga uvijek nije razvio. Što su, budimo realni, očekivali kada su ga izabrali kao petog.

Mario Hezonja danas je u situaciji da nije bolji igrač nego što je to bio prije tri godine. Što god netko rekao. Ili ako jest, to je vidljivo u tragovima. Treninzi, a njih u tijeku sezone u pravim izdanjima gotovo da i nema, tu su sporedna uloga. Hezonji trebaju utakmice, a on drži kraj klupe s eventualnim „smeće-vremenom“. Ipak, posljednji su dani dali nekakvu naznaku da su Orlando i Frank Vogel shvatili da to nije dobro ni za njih, još manje za čovjeka od kojeg i dalje imaju velika očekivanja. Trebat će još određeni konstantni period da bismo mogli ustvrditi Hezonjino buđenje koje je najavio u nekoliko posljednjih utakmica u kojima mu je minutaža dosegla prosječno 20 minuta, ali od sezone nije još puno ostalo da bi se stvar dramatično popravila.

hoopshabbit.com/Mario Hezonja
hoopshabbit.com/Mario Hezonja

Iz problema opet valja pogledati prema ostatku onoga što bismo mogli gledati na Eurobasketu. Hoće li Marko Tomas ostati zdrav i takav, što je važnije, nakon priprema i hoće li drugi Marko, Popović, reći da. Roko Ukić igra najbolju košarku unatrag pet i više godina u kojoj ga šut služi možda i kao nikad u karijeri, a Popović bi tu bio as na desetku premda u tipično pesimističnom razmišljanju vjerujem da je bliži odgovor negativne prirode. Ali valja pričekati i dalje se držati u nadanju da će Pop reći da. Njih dvojica bila bi najveća pojačanja ove reprezentacije i, vratit ću se na početak, oni argumenti za napad na medalju.

Ako bude tako, Petrović već ima 11 sigurnih. Dakle, jedno je mjesto ostalo prazno, pa vas ni činjenica da ste u NBA ligi poput Damjana Rudeža ili što igrate na kostantno visokoj razini u Bilbau poput Ivana Buve neće ništa približiti reprezentaciji. A ući u nj postajat će još teže… I baš zato Amerikanci vide Hrvatsku kao threat. A mi sebe uskoro na postolju. Možda ne već u Istanbulu jer za to vam ni najbolja garancija nije dovoljna, ali imamo apsolutno pravo vjerovati. Jer ova Hrvatska, ako ste zaboravili, pod Acom igra i igrat će obranu. I ima jasnu hijerarhiju. Temelj je, dakle, tu.

DODAJ KOMENTAR
Registracija na Sportarena
Oporavak lozinka na Sportarena
Pozor

Dodaj fotografiju
Izaberi datoteku
Dodaj citat
Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati svoje komentare?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare svih korisnika?

Pozor

Jeste li sigurni da želite onemogućiti komentare korisnika?

Pozor

Jeste li sigurno da želite komentare korisnika prebaciti u 'spam'?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare korisnika?