Bilo je i gorih dana. KK Cibona

Bilo je i gorih dana. KK Cibona

hrvatska-kosarka
336
4
Cibona u problemima? Dajte, molim vas. Znamo da je smijeh najbolji lijek, ali u tornju i dalje ima struje i grijanja. A nedavno toga nije bilo. Preživjelo se.

Ne znam što mi se događa u redakciji u kojoj sam nekad radio. Ne znam kako firma radi, gdje mi je bivši urednik, što je danas jeo i je li se ustao na lijevu nogu, ljut na nekog novog suradnika. To je prošlost, makar jednaka onoj u kakvoj se u odnosu na Cibonu nalazi Aco Petrović. Naš je košarkaški izbornik od prosinca prošle godine – samo izbornik, a mjesto u upravi Cibone više nema. Ne ulazim u tada interne klupske stvari, ne zanimaju me. Nisu ni važne, iako ih je on sam u intervjuu za SN potencirao.

Pročitavši to, pomislio sam. Ej, pa to je Aco Petrović. Čovjek koji zna što priča kada govori o Ciboni. O njegovom klubu u koji je stigao još 1976. godine, nakon promjene imena. Bilo je to doba mnogih društvenih promjena onoga doba. Ne može mu se u novinama omaknuti onako nešto. Ne može, jednostavno. Upoznao sam ga u Torinu, odmjerenost i logika, čak i kad nam je u društvu Mire Bilana pokazivao kako su ga suci (Perez Perez) “pokrali” u utakmici s Talijanima u grupi, onoj jedinoj koju smo izgubili, bile su na mjestu.

I onda – vrišteći, najavljuje se smrt Cibone. Smrt nekadašnjeg europskog prvaka, u jednoj rečenici – figurativnoj naravno, smrt Nikole Plećaša, Mirka Novosela, ali i ponovo – brata mu Dražena čiji dres visi na svodu baš njegove dvorane. Cibona će nestati 1. lipnja. Gledajući u te otiske olova na papiru dobije se dojam da će netko toga kobnog četvrtka doći u Savsku i kuglom iz jedne ruke srušiti toranj. Pitam se samo, tko bi (čak i po nečijem nalogu) imao srca to napraviti.

Grad Zagreb
Grad Zagreb
Koliko smo toga već prošli...

Priče o gašenju Cibone podjednako su aktualne kao i one o kraju svijeta. Svako malo pojavi se u medijima neka nova teorija o datumu sudnjeg dana. Imali smo poznati 21.12, prije toga i milenijsku histeriju, uz još nekoliko sumanutih ideja o udarima kometa, asteroida, koječega. Nešto manje frekventnija tema je Cibona i njezin nestanak, ali posebno se pamti situacija iz jeseni 2010. godine. Zapravo, svaka jesen, odnosno kraj (proračunske) godine problematični su. Na naplatu dolaze dugovi od sezone prije, a kostura u ormaru je jednostavno previše. To sve već znamo…

Ciboni je tada, u studenom 2010. godine, uoči utakmice ABA lige protiv Radničkog prijetio mnogo veći i oštriji mač pod vratom, no što je to sada. Pod vodstvom Andre Knege klub je bio dužan za struju i grijanje, a samo dobrom voljom gradskih struktura, odnosno kašnjenjem uplata dotacija računi su plaćeni na vrijeme. Koliko je pak samo igrača kroz sve ove godine prijavljivalo Cibonu FIBA-i, koliko se sudskih sporova provelo i koliko vremena provelo u raznim blokadama… Ne znamo broj tome svemu, ali nije malen.

I onda opet – pomisliš, ako Aco zna što priča, onda valjda i ovi iz aktualne uprave Cibone koji će dan kasnije poslati oštar demanti i poduprijeti stabilnost kluba, isto tako znaju što rade. Ako i zaista jest tako da Cibona još nije počela otplaćivati nemalu svotu predstečajne nagodbe, ako se i zaista operativci ne javljaju vjerovnicima, vjerojatno će se do tog “kobnog” 1. lipnja naći rješenje i dogovoriti sve.

KK Cibona
KK Cibona
Cibona je statusni simbol

Zagrebački je sport zadnjih godina u dosta stresnoj situaciji. Trebala je financijska injekcija vaterpolistima Mladosti, rukometašicama Lokomotive, ali i još brojnim drugim klubovima i udrugama. Uvijek se nalazio način da se pomogne velikanima u nevolji, a tako će (osim ako ne sumnjate) biti i ovoga puta. Lokalni izbori su blizu, a svatko tko imalo razumije spregu politike i sporta zna što to znači. Cibona jednostavno, pa i pod teretom višemilijunskih dugova neće biti ugašena.

Neovisno o tome hoće li se možda u sljedećih par sezona igrati sa smanjenim budžetom i slabijim rosterom, klub-rodonačelnik zagrebačke košarke nastavit će postojati. Radi se, rekao bih, prvenstveno o Acinoj sujeti koja je u ovom času izgleda, jedino moguće ishodište napumpanih Ciboninih problema. Iako oni nisu mali i beznačajni, daleko od toga da su nedokučivi. Na koncu, sjetimo se opet i tog Radničkog, te čupave sezone u kojoj su Bojanu Bogdanoviću i još nekim igračima prijetili da će ih izbaciti na ulicu zbog nepodmirivanja stambenih obveza.

Jedino za čime u klubu mogu žaliti su odlasci silnih mladih i talentiranih igrača. Da ih sad ne nabrajamo opet sve, samo ćemo završiti s Emirom Sulejmanovićem, na njima se mogla napraviti sjajna generacija i nastaviti euroligaška tradicija. Šteta što nije, ali to ne znači da je gotovo.

Registracija na Sportarena
Oporavak lozinka na Sportarena
Pozor

Dodaj fotografiju
Izaberi datoteku
Dodaj citat
Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati svoje komentare?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare svih korisnika?

Pozor

Jeste li sigurni da želite onemogućiti komentare korisnika?

Pozor

Jeste li sigurno da želite komentare korisnika prebaciti u 'spam'?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare korisnika?