Koliko je Jupp bio potreban Bayernu?

Getty Images
Bayern je prekjučer gubio 2:0 od Hoffenheima, pa napravio veliki preokret i na kraju slavio s 5:2. Naš Slavko A. Boras piše o važnosti Juppa Heynckesa na klupi bavarskog giganta i zašto im je baš on bio potreban nakon Carlitovog lutanja i niza loših rezultata koji su doveli i do otkaza.

Prije svega Nijemac, poznavatelj i pobornik njemačke škole i filozofije nogometa, počasni Bavarac te oduvijek napadač u duši, Jupp je kao profesionalni nogometaš cijelu karijeru proveo u Njemačkoj. U svojoj petnaestogošnjoj karijeri prvotno je igrao za klub iz rodnog grada, Borussiju Monchengladbach(1963-1967), nakon čega su usljedile samo tri godine u Hannoveru(1967-1970), da bi se zadnjih 8 godina karijere vratio u Borussiju u kojoj je u ukupno preko tristo utakmica zabio više od dvjesto golova i tako postao legenda kluba. Po omjeru golova i utakmica vidljivo je da je bio napadač, ali malo je poznato da je za svoje vrijeme bio svjetska klasa. Svoju epohu sa Borussijom okrunio je titulom prvaka Kupa UEFA u sezoni 78/79. Sa Zapadnom Njemačkom je osvojio Svjetsko prvenstvo 1974., te Europsko prvenstvo 1972. kada je sa šest suigrača iz reprezentacije bio članom UEFA-ine momčadi prvenstva. Ipak, ne spominje se toliko često kao igračka veličina najviše zbog peha što je u praktički isto vrijeme igrao veliki Gerd Muller, njemački rekorder sa 68 golova u 62 nastupa za reprezentaciju i 365 golova u 427 utakmica u Bundesligi. Muller je tako svojevremeno harajući na svjetskom i europskom pozornicom držao Heynckesa na klupi, pa ne čudi da Jupp ne dobiva toliko hvalospjeva za svoje igračke dane, iako je bez sumnje bio u vrhu svjetskog nogometa.

Ipak, kada danas kažemo ili čujemo Jupp Heynckes, prvo na što nas asocira to ime je trenerska, menadžerska veličina. Jupp je svoju veliku trenersku karijeru započeo upravo nakon umirovljenja u svojoj Borussiji iz Monchengladbacha, da bi se nakon nje otisnuo na poslovne avanture po Njemačkoj, Španjolskoj i Portugalu. Trenirao je tako klubove poput Athletic Bilbaa, Eintrachta iz Frankfurta, Tenerifa, Benfice, Schalkea ali i Real Madrida i Bayerna u kojima je ostvario najveće uspjehe. Nerijetko se, kao što je i danas slučaj, vraćao dva-tri puta tamo gdje je radio odličan posao, i gdje su ga cijenili. Sa Realom iz Madrida osvojio je ligu prvaka u sezoni 1997/98, kao i španjolski kup, s Bayernom je tri puta osvajao ligu – 1988/89, 1989/90 i ono najpoznatije i najnovije osvajanje trostruke krune u sezoni 2012/13, nakon čega se zasluženo umirovio.

Mnogi danas smatraju da je to bila svojevoljna mirovina, ali zaboravljaju da je ta odluka pala nakon objave Bayernove uprave, negdje oko Božićnih praznika 2012., kako sljedeće sezone na klupu sjeda Pep Guardiola. Jedno od najvećih menadžerskih imena u svijetu je tada bilo nezaposleno, ili bolje reći na odmoru. Iako je Pep bez sumnje jedan od najizvrsnijih trenerskih umova, što dokazuje i trenutno sa igrama Cityja, ovaj potez Bayernove uprave mogao bi se okarakterizirati kao jedan veliki šamar u lice za Juppa, koji je upravo hvatao i slagao posljednje konce kod vođenja Bayerna. Imao je zanimljivu ekipu, momke od kojih je napravio trostruke prvake možda zbog zadnje trenerske sezone u karijeri, ili možda čak iz inata prema upravi kako bi ti isti vidjeli od koga dižu ruke. Bilo kako bilo, Heynckes je otišao sa stilom a njegov Bayern je, uz tri krune, igrao najatraktivniji i najbolji, diskutabilno i najljepši, takozvani „atomski“ nogomet.

Iako su igrački i bili možda među najboljim na svijetu, Bayern je za vrijeme zadnje vladavine Heynckesa bio prava momčad, škvadra koja je na terenu pokazivala ono najbolje što može pokazati. Jupp je iz svih njih izvlačio maksimum a njegov stil igre i napadačka filozofija dan danas su mnogima u svijetu primjer savršenog nogometa. Okomitost lopte, konkretne akcije po stranama sa ofanzivnim bočnim igračima, ali i presing na loptu u fazi obrane krasili su igru momčadi iz Munchena. Dok su Alaba (kojeg je sam Heynckes otkrio i ubacio ga iz mlade momčadi u prvu s 18 godina) i Ribery, odnosno Lahm i Robben probijali strane i nabacivali, dva Maria Gomez i Mandžukić nezaustavljivo su trpali protivničke mreže. Okosnicu sredine činili su Kroos, Schweinsteiger i Luiz Gustavo a obranu su držali, uz Boatenga, Holger Badstuber i iskusni belgijanac Daniel Van Buyten. O tome tko je bio na golu ne treba ni govoriti.

Getty Images
Getty Images

Bayern je gazio i mlio sve redom, a Juppova napadačka duša, njemački mentalitet, poznavanje cjelokupne situacije u klubu i jasna vizija vođenja momčadi iznjedrili su rezultat. Osvojili su ligu s 25 bodova prednosti ispred Dortmunda uz gol razliku +80, prošetali se njemačkim kupom a u ligi prvaka su razbili Barceloninu tiki-taku ukupnim rezultatom 7-0. Upravo zbog toga zvuči nevjerojatno da su ga Bayernovi čelnici naprosto protjerali a kao zamjenu doveli svojevrsnog izumitelja te iste tiki-take. Pep kad je došao prekrižio je mnoge do tada značajne prvotimce kao Maria Mandžukića, Maria Gomeza i Luiza Gustava, a ponukan ozljedama pokušao je od Alabe, ponajboljeg ljevog bočnog u svijetu, napraviti stopera. Iako je Guardiola kao Heynckes nastavio dominirati domaćim prvenstvom i kupom, nije uspio ponoviti europski uspjeh svog prethodnika i osvojiti tu famoznu trostruku krunu, a filozofija igre koju je gurao jednostavno jednostavno nije bila prirodna za bavarski klub.

Pep je u bavarski klub pokušao uvesti svoju perspektivu nogometne igre, htio je preslikati onaj stil koji je imao u Barci, fokusirajući se na posjed lopte, strpljivost u izgradnji napada i „pletenje mreže“ oko protivničkog šesnaesterca. Bočni igrači su tako prestali biti toliko važni u napadačkom smislu kao oni koji će uputiti ključan pas ili centaršut. Pod Pepom su Alaba i Lahm, a kasnije Bernat i Kimmich više dobili ulogu podrške napadu te su se podredili izgradnji igre. Koliko je Guardiola cijenio njihove playmakerske sposobnosti, posebno kod Phillipa Lahma, vidljivo je u tome da su Alaba i Lahm znali često biti postavljeni na poziciju centralnog veznjaka. Iako bi se i Guardiolin nogomet mogao okarakterizirati kao „napadački“, najbitnija razlika od Heynckesovog je upravo u okomitosti igre. Okomiti napadački nogomet kakav je Jupp igrao s Bayernom, za razliku od Pepovog, nije se temeljio na posjedu i kratkim dodavanjima u kojima mora sudjelovati cijela ekipa od golmana do napadača, već na okomitim loptama prema naprijed iz kojih se u što kraćem roku treba izroditi prilika. I premda će uvijek postojati ova dva „tabora“ nogometnog promišljanja kod navijača i simpatizera diljem svijeta, mišljenja sam kako je Juppov nogomet za bavarski klub ipak bio za nijansu bolji, a u današnjem nogometu upravo te nijanse odlučuju o tome jesi li najbolji u Europi.

Katalonskom stručnjaku se ipak mora priznati kako je u klub doveo nekolicinu igrača svjetske klase kao što su Lewandowski, Vidal i Xabi Alonso, te je kupio mlada krila Douglasa Costu i Kingsleya Comana koji su trebali uskoro zamijeniti sada već starije i istrošenije Robbena i Riberyja. Može se stoga reći kako je Pep gledao na budućnost a cijeli njegov projekt u Munchenu imao je glavu i rep. Ipak, nakon svoje treće sezone Guardiola je otišao u Manchester City a Bayern je umjesto njega doveo istinskog stručnjaka svjetskog renomea i nedavnog prvaka Europe s Realom, Carla Ancelottija.

Ancelotti je se prošle sezone prošetao ligom ali kako i ne bi kad bavarski klub doslovno drži monopol nad ligom a najveći „rival“, Borussija iz Dortmunda kao da se pomirila s vječnim drugim mjestom. U ligi prvaka su ispali od budućeg osvjača, Reala, a mnogi će reći kako je Bayern bio bolji sve do kontroverznog crvenog kartona Vidala. Ipak, vidjelo se da se Carlito u godinu i par mjeseci nije do kraja snašao u novom klubu. Iako je pobornik sličnog nogometa kao Jupp, igračima nije uspio prenijeti igru kakve se sijećamo iz Reala i Chelseja. Nije uspio do kraja doprijeti do igrača te u momčadi punoj zvijezda nije uspio uspostaviti potrebnu ravnotežu.

Getty Images
Getty Images

Talijanski stručnjak nije se proslavio ni na tržištu. Iako je imao pogodaka kao što je Corentin Tolisso, a s Hummelsom i Jamesom nije mogao promašiti, doveo je senzaciju s Eura i „nadu godine“, Renata Sanchesa iz Benfice kojem prošle sezone nije dao dovoljnu minutažu da se pokaže, da bi ga ovo ljeto posudio Swanseaju, a Douglasa Costu, koji je trebao naslijediti Robbena na desnom krilu, pustio je u Juventus. Početkom ove sezone rezultat je patio a govorilo se i o bojkotu prvotimaca protiv trenera. Klub je tresla kriza i bilo je očito da je potrebno osvježenje, netko tko zna kako klub funkcionira, netko domaći tko će znati posložiti stvari i vratiti Bayern u vrh svjetskog nogometa.

Taj netko bio je upravo Jupp Heynckes, koji se na iznenađenje cijelog nogometnog svijeta vratio iz mirovine u svoj klub i na svoje mjesto. Iako je, činilo se, nenadano prekinuo mirovinu i preuzeo vodstvo momčadi, Jupp je odmah posložio stvari u svlačionici i na terenu. Alaba je ponovno onaj stari lijevi bek koji je više pored protivničkog šesnaesterca nego kraj svog, a slično je i na drugoj strani s Kimmichem. Robben i ovog puta Coman beskompromisno probijaju strane, a Lewa neumjerno trpa. Sve je baš kao nekada. Svoj na svome, ćaća se vraća iliti ćaća se vratio i u 18 utakmica što je vodio bavarski klub ostvario 17 pobjeda uključujući izbacivanje RB Leipziga na jedanaesterce u kupu i ovaj najnoviji preokret protiv Hoffenheima. Iako su se „poskliznuli“ samo protiv, ironično upravo Juppove Borussije Monchengladbach, Bayern već izgleda kao onaj stari, a donedavni penzioner kreće po nove trofeje. Bayern je trebao Juppa, Jupp nije trebao Bayern ali je vrativši se pokazao klasu i onaj njemački gard vječnog pobjednika.

Registracija na Sportarena
Oporavak lozinka na Sportarena
Pozor

Dodaj fotografiju
Izaberi datoteku
Dodaj citat
Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati svoje komentare?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare svih korisnika?

Pozor

Jeste li sigurni da želite onemogućiti komentare korisnika?

Pozor

Jeste li sigurno da želite komentare korisnika prebaciti u 'spam'?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare korisnika?