Njemačka iznad svega

Njemačka iznad svega

Ovo može izgledati kao klasičan oproštaj od tek jedne sezone u nizu. No, nemojte da vam ovaj epitaf ostane u gorkom sjećanju. Njemačka liga to ne zaslužuje.

Tko god je u životnom vijeku imao bilo kakvog doticaja s Njemačkom, može je točno i precizno opisati – kao zemlju. Točnije, kao državu kojoj se dive i uvrijeđeni i poniženi, uz uvijek prisutnu dozu bečkog, za njih satelitskog ponašanja. Koncept naroda koji ne stenje ni pod kakvom, odnosno ni nakon kakve čizme u modernom dobu nije previše obljubljen. Baš zbog tih i takvih, često nepisanih činjenica ostat će vječna praznina u rokovnicima nogometnih fanatika. Osobno, malo ih poznajem takvih, kojima je Bundesliga na vrhu liste prioriteta. Jako malo. Malo takvih i živi njemačkim načinom života (standardnih 3 puta 8).

U obrazlaganju zašto sam, kad smo se kao redakcija prije otprilike godinu dana ekipirali, odabrao baš Njemačku, nisam morao ići daleko. Prvo, zna se kad se igra. Subotom od 15.30 staje vrijeme na dva sata. Nema sunca, rolete su spuštene, a svijetlo se nazire samo s pet paralelno upaljenih ekrana. Boemski, ali i altruistički, gleda se novo Bundes-kolo dok se u glavi još vrte dojmovi s večernje utakmice u petak. Tu i tamo kapne pokoja suza, barem u prikrajku pameti, jer premalo je mjesta na virtualnom papiru koji je za potrebe portala omeđen striktnim brojem znakova. Često ga prekoračim, mada znam da se i ovdje radi o nepisanom pravilu.

Getty Images
Getty Images

O sezoni koja će u subotu predvečer skončati svoje postojanje imam nekoliko paralelnih, premda ne posve sukcesivnih mišljenja. Odvajaju se, isto kao što se Bayern odvajao od Red Bulla i ostalih iza njega. Polako, s tek blagim načimanjem u zimu i uraganom na proljeće. Postoji mi dakle, nekoliko kontrapunktova koje sam, jednako tami iz redakcijske atmosfere zapisivao po raznim notesima. Loše je što u brzini leta misli više i ne razumijem što sam tada zabilježio. Srećom pa me sjećanja još drže.

Nećete to nigdje vidjeti

Kako slučajnom putniku namjerniku objasniti primjerice, Werderov uzlet na proljeće? U koju potprostornu jedinicu smjestiti fenomenalne partije tog Red Bulla, kluba kojeg većina svijeta zapravo mrzi – bez pokrića. Da se odmah raščlanimo; nije novac Dietricha Mateschitza ništa prljaviji od raznih dijelova koječijeg kapitala koji kruži europskim nogometom. Kvaka 22 je samo u tome što su to – Nijemci, koji će i dan-danas po uzoru na velike mislioce (onu dvojicu s bradom) na pasja kola poslati divlji kapitalizam s pogrešnom procjenom kako će isti već sutra odumrijeti.

Getty Images
Getty Images

Sociološki fenomen Red Bull Leipziga dakle, nije nastao slučajno. Kad poštenom Bavarcu pokušate objasniti da je to što netko ulaže masne pare u nogomet danas potpuno normalno, on će vam nabrojati uspješne klubove, u pravno-formalnom smislu udruge građana s ovoliko ili onoliko-postotnim društvenim vlasništvom koje se odupiru bilo kakvim novim modelima. Možda i neće pogriješiti, jer svatko ima pravo na opciju, ali će vas otprve etiketirati kao uzurpatora standardiziranog poretka u kojem se zna da je klub ovdje zbog navijača, ali i zbog igre. Milijuni i glamur, to je ipak priča za neku drugu klasu.

Fali vam borbe za titulu?

Kritike ovakvog sistema, jasno – prihvaćamo. Ima ih, čak ih i najsubjektivniji fanatik može pronaći. Ako vam paše usklađenost termina iz tjedna u tjedan (nema “skakanja”), ako vam odgovaraju mentalitet i atmosfera, ako ste sretnik s Eurosport Playerom ili bilo što, opet u žitu vrlo lako možete pronaći kukolje. Bayern je prvak, čast izuzecima, stalno. Na tom će se segmentu događanja teško nešto promijeniti u skoro vrijeme. Možemo čak otići toliko daleko pa dati i procjenu. Osim ako gore spomenuti austrijski tajkun ne odriješi lisnicu još slobodnije, Carlo Ancelotti će bez većih problema nastaviti osvajati Bundesligu. Jednostavno je, takva je konstelacija stvari.

Getty Images
Getty Images

Ali, vrhunski njemački nogomet i nije bio predmetom uživanja samo u proljeće. Ne, ovdje iz perspektive okorjelog kladioničara ne znate kome bodovi trebaju, naprosto zato što ih nitko ne misli ostavljati. Nogomet se efektno, ali i razmjerno efikasno igra i u kolovozu i u svibnju, a potjera za bodovima neumorna je. Svatko svakog može dobiti na travnjaku, isto kao što su svi zamjenjivi na radu u nekoj njemačkoj tvornici. Nema ustupaka, iznimaka, nema daj mi sad pa ću ti vratiti sljedeće sezone… Piše se statistika, a ona je uz osnovne podatke s ljestvice jedino mjerilo nečije prave vrijednosti.

Barem je fenomena ostalo mnogo. HSV će se opet na silu spašavati (legitimno!), a vidjeli smo i klasičnih preokreta u kojima je potpuno normalno da zaostatak od 2:4 preokrenete u 5:4 od 84. minute do kraja utakmice. Bayern je zabijao i u 97. minuti, a hrvatski pečat dali su Andrej Kramarić (golovima), odnosno Tin Jedvaj pokojim crvenim kartonom. Trajat će još, s devet utakmica i u zadnjem kolu. Devet ekrana ipak nemam, kao ni procesor koji bi to mogao upogoniti. Grafičku karticu bi isto trebalo pomilovati, nek me barem još ovaj put ne izda do kraja…

Dok se kolege tuku za engleske i španjolske manekene, meni ćete dati dozu njemačkog rada, lucidnosti i njima svojstvene nogometne umjetnosti. Od savršenih bravura Kolnovog vratara Horna, do otkrića sezone, RB-ovog Wernera, a koliko ih tek nisam nabrojao. Upoznat ćete ih, Bayern i BVB su već neke zakaparili.

Registracija na Sportarena
Oporavak lozinka na Sportarena
Pozor

Dodaj fotografiju
Izaberi datoteku
Dodaj citat
Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati svoje komentare?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare svih korisnika?

Pozor

Jeste li sigurni da želite onemogućiti komentare korisnika?

Pozor

Jeste li sigurno da želite komentare korisnika prebaciti u 'spam'?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare korisnika?