crveno-crno-kako-nas-je-napustio-najveci-predsjednik-u-povijesti-nogometa
9

Crveno-crno. Kako nas je napustio najveći predsjednik u povijesti nogometa

foto magliarossonera.it
Sportarena.hr se oprašta od najistaknutije ere u povijesti Milana – ere Silvija Berlusconija.

Autor: Jurij Ševčenko

„Danas, nakon više od trideset godina, odlazim s funkcije predsjednika Milana. Činim to s velikom boli i uzbuđenjem, ali i sa spoznajom da su u modernom nogometu za nastupe na najvišoj razini u Europi i svijetu, potrebna ulaganja i resursi koje klubu ne može osigurati samo jedna obitelj.

Nikad neću zaboraviti sve što mi je (ali i svima vama) Milan dao. Nikada neću zaboraviti sve one zahvaljujući kojima je klub u svojoj povijesti toliko pobjeđivao.

Prije svega, to su, naravno, veliki treneri i veliki igrači koji su momčadi omogućili pobjede koje će zauvijek ostati u povijesti nogometa. Zahvaliti svima poimence je nemoguće. Želim da znate koliko vas sve cijenim.  

Također bih želio zahvaliti direktorima, trenerima, administratorima, liječnicima – svima onima koji su Milan pretvorili ne samo u odličnu momčad, nego u momčad koja je bila primjer dugima. Među njima je potrebno istaknuti Adriana Gallianija, neumornog tvorca i pokretača našeg Milana.

No, posebno bih želio zahvaliti našim navijačima koji su kontinuirano punili stadione diljem svijeta kako bi momčad podržali uzvicima „Forza Milan“. Osim toga, želim reći hvala i svima onima koji su bili fizički daleko, a emocionalno toliko blizu. Bez njih, naše pobjede ne bi bile moguće. Uz njihovu podršku, osvojili smo sve što se osvojiti moglo. U mom će srcu zauvijek ostati sjećanja na trenutke u kojima su naši navijači na nevjerojatno dirljiv način pokazivali svoju ljubav prema klubu.

Želim im reći da ću, iako sam napustio klub, uvijek biti prvi navijač Milana – momčadi prema kojoj mi je ljubav od ranog djetinjstva usadio otac.

Novim vlasnicima od sveg srca želim da postignu još veći uspjeh od onog već ostvarenog.“

Silvio Berlusconi

20.02.1986 — 13.04.2017

Era je završila. Milan Berlusconija je sada samo dio povijesti.

2slika

***

U ljeto 1986. godine helikopterom je sletio na stadion Milana uz zvuk Wagnerove opere Walküre. „Odmah sam se sjetio filma „Apokalipsa danas“, čak sam na trenutak pomislio da je počeo rat”, –  rekao je nazočnima. To i nije bilo tako daleko od istine – to je zaista bio početak jedne bitke. Silvio Berlusconi je ušao u beskompromisnu borbu s cijelim nogometnim svijetom. Sudjelovanje ne znači ništa. Pobjeda je sve.

foto magliarossonera.it
foto magliarossonera.it

Igrači Milana koji su se tri godine ranije vratili iz Serie B i koji sedam godina zaredom u prvenstvu nisu završili više od petog mjesta, na Berlusconija su gledali kao na potpunog luđaka. Novi predsjednik je s ozbiljnim izrazom na licu govorio kako će Rossoneri postati najjača momčad u Italiji, Europi i na svijetu. Maksimum koji su tada mogli sanjati igrači bio je Kup UEFA. Berlusconi je obećao kako neće čekati još dugo. Silvio je sišao s neba kako bi Milan doveo do vrha.

Ruuda Gullita, koji je tada igrao u obrani, zamijetio je u prijateljskoj utakmici protiv PSV-a. Arrigo Sacchi mu je za oko zapeo u susretu u kojem je njegova Parma izbacila Milan iz Talijanskog kupa. Htio je kupiti i Velšanina Iana Rusha, međutim, Adriano Galliani je rekao kako bi bolje bilo da u klub dovede Marca van Bastena. U siječnju 1987. godine, Gullit je Rossonerima donio prvu pobjedu protiv Juventusa u 17 godina. Navijači su poludjeli od sreće. „Dovođenje Ruuda nas je napokon uvjerilo u to da se Berlusconi ne šali,” – izjavio je Billy Costacurta koji je na kraju te sezone (koja je završila trijumfom nakon dugih devet godina) debitirao u prvoj momčadi.

foto magliarossonera.it
foto magliarossonera.it

To je bio prvi trijumf Milana. Samo jedan od mnogih koji su uslijedili…

Uspjeh. Marco van Basten osvaja Zlatnu loptu, a pored njega na postolju stoje Ruud Gullit i Frank Rijkaard.

Uspjeh. Real Madrid je ponižen na San Siru 5:0 – Španjolskom prvaku su zabila sva tri Nizozemca, Roberto Donadoni i Carlo Ancelotti.

Uspjeh. Crveno-crne ulice Barcelone. Finale Kupa europskih prvaka protiv Steaua je privuklo oko 90.000 navijača Milana. Dva pogotka van Bastena, dva pogotka Gullita. Franco Baresi iznad glave podiže trofej – dvadeset godina nakon što je to učinio veliki Cesare Maldini.

Dvostruki uspjeh. Udarci Alberiga Evanija s bijele točke Milanu donose pobjedu u UEFA Superkupu i Interkontinentalnom kupu. Rossoneri su najjača momčad na svijetu.

Uspjeh. Van Basten ponovno osvaja Zlatnu loptu. Odmah iza njega su Franco Baresi i Frank Rijkaard.

foto magliarossonera.it
foto magliarossonera.it

Uspjeh. Rijkaard zabija jedini gol protiv Benfice u finalu Kupa prvaka.

Uspjeh. Milan ponovno osvaja UEFA Superkup i Interkontinentalni kup. Rađa se legenda o „besmrtnom Milanu” koji pobjeđuje uvijek i svugdje.

Uspjeh. Arrigo Sacchi dobiva poziv s klupe Talijanske reprezentacije.

Uspjeh, uspjeh, uspjeh….

Nakon odlaska Sacchija, u Milan je došao Fabio Capello koji je učinio Milan nepobjedivim. Momčad cijelo prvenstvo nakon odlaska Sacchija nije doživjela niti jedan poraz. S Rossonerima su se tada oprostili van Basten (koji je u međuvremenu uzeo i treću Zlatnu loptu), Gullit i Rijkaard, međutim, Galliani je u klub nastavio dovoditi nove talente. Momčadi su se tada pridružili Jean-Pierre Papin, Dejan Savićević, Zvonimir Boban i Marcel Desailly. Promjena trenera ne samo da nije uništila momčad, već ju je uzdigla na još višu razinu. Vratar Milana Sebastiano Rossi je u nadolazećoj sezoni srušio rekord kojeg je do tada držao Dino Zoff – u prvenstvenim utakmicama nije primio pogodak punih 929 minuta (prošle godine je taj rekord srušio Gigi Buffon). Rossoneri su ubrzo nakon toga odigrali jedno od najvažnijih finala koje će još dugo biti zapisano u povijesti kluba. Uoči utakmice, trener Barcelone Johan Cruijff obećao je da će „uništiti protivnika”. Međutim, to se nije dogodilo. Talijani su s rezultatom od 4:0 pomeli pod s Barcelonom. Milan je tada po prvi put osvojio prvenstveni naslov i Ligu prvaka.

6slika

***

Berlusconi je u vrijeme „nepobjedivih Rossonera“ 1994. godine osnovao stranku „Forza Italia“. Pobijedio je na izborima i dobio mjesto premijera. Momčadi je rekao kako Italiju ne može ostaviti u rukama komunista te kako njegova strast za nogometom nikada neće splasnuti. „Milan je za mene svetinja” – rekao je Silvio. Međutim, svejedno je bio prisiljen učiniti korak unazad.

Slučajnost? Teško. Nakon naslova 1994. godine, Milan je Scudetto osvojio samo četiri puta – 1996., 1999., 2004. i 2011. godine. Momčad je pobjedu u talijanskom Superkupu morala čekati do 2004. godine. Četvrti je Europski kup osvojila 2003., a uspjeh je ponovila 2007. godine. Između trijumfa u Interkontinentalnom kupu i FIFA Svjetskom klupskom prvenstvu prošlo je 17 godina.

foto magliarossonera.it
foto magliarossonera.it

Silvio si je 90-ih godina mogao priuštiti česta putovanja u Nizozemsku gdje je bodrio nastupe nacionalne vrste čije su boje tada branili njegovi bivši lideri. Do sitnih je sati o već spomenutim igračima raspravljao sa Sacchijem i Capellom. Kako su godine prolazile,  njegovu su prisutnost zamijenili telefonski pozivi koji su s vremenom postajali sve rjeđi. 2000-ih godina, Milan je imao još jednu sjajnu seriju – momčad je upisala veliku pobjedu nad Juventusom, a za istambulski se masakr osvetila i Liverpoolu. Andrij Ševčenko i Kaka su se tada službeno pridružili talijanskom velikanu.

8slika

Nakon Scudetta kojeg je Milan osvojio 2011. godine pod vodstvom Massimiliana Allegrija, stvari su se malo promijenile. Prodaja Thiago Silve i Zlatana Ibrahimovića, kaotične promjene trenera, otežana transferna politika, mjesto u sredini tablice, sukobi s navijačima – sve je ukazivalo na to da je klubu potreban poticaj kojeg mu 80-godišnji predsjednik više ne može osigurati. Berlusconi je živio u prošlosti, ne želeći priznati da moderni nogomet diktira nove uvjete. U njegovim očima, Milan je ostao veliki klub

9slika

***

Novi predsjednik Milana, rodom iz Kine, vjeruje u momčad. Svoje obraćanje javnosti završava riječima „Forza Milan“. Predsjednik uprave Marco Fassone objašnjava kako smatra da je momčad na dobrom putu ka klupskom razvoju. Berlusconi priznaje… „Boli prodati klub, ali siguran sam da ga ostavljam u dobrim rukama.”

Silvio u posljednjih nekoliko godina jednostavno nije bio dovoljno pouzdan. Na sebe je navukao ljutnju navijača, a mnoga su pitanja i do današnjeg dana ostala neodgovorena. Berlusconi je prodaju Milana vrlo vjerojatno osjetio na isti način kao i vatreni navijači Milana. On je bio njegov. S Milanom je doživio uspone i padove, velike pobjede i bolne poraze. Čovjek s crveno-crnim srcem koji je klubu dao 31 godinu života.

***

Uspjeh.

— Koliko si ono rekao da je klub osvojio titula?

— 29.

— Nemoguće!

— Moguće je. Moje je ime Silvio Berlusconi i ja sam najveći predsjednik u povijesti nogometa.

Prijevod i adaptacija: Doroteja Ivanjko 

Registracija na Sportarena
Oporavak lozinka na Sportarena
Pozor

Dodaj fotografiju
Izaberi datoteku
Dodaj citat
Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati svoje komentare?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare svih korisnika?

Pozor

Jeste li sigurni da želite onemogućiti komentare korisnika?

Pozor

Jeste li sigurno da želite komentare korisnika prebaciti u 'spam'?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare korisnika?