Kako je Pochettino nadigrao Conteov nepobjediv 3-4-3

Getty Images
Sportarena.hr donosi mini-analizu Tottenhamove pobjede nad Chelseajem kojom je zaustavljen niz od 13 pobjeda Plavaca. Heroj White Hart Lanea bio je mladi Englez Dele Alli.

Argentinski strateg epitet dobrog taktičara zaslužio je još iz vremena kada je vodio Espanyol i prvi se donekle suprotstavio nepobjedivoj Guardiolinoj Barceloni. O povezanosti te dvojice trenera pisali smo već na početku sezone i što je točno Pochettino napravio.

Ono što je šef struke Tottenhama sinoć demonstrirao protiv Chelseaja je impresivna strategija kako nadigrati Conteov 3-4-3 sustav s kojim je nanizao magičnih 13 pobjeda u nizu i došao nadomak rušenja Arsenalova rekorda iz sezone 2001./02., kao i onih Sunderlanda i Preston North Enda iz pretprošlog stoljeća.

“Poch” pokazao kako protiv Chelseaja

Zašto je Pochettinova pobjeda slađa nego što se možda čini? Pa, prvi je s promjenom rasporeda svojih igrača za okršaj s Plavcima probao Ronald Koeman. Međutim, tada je Everton demonstrirao kako je teško igrati u 3-4-3 formaciji i osramotio se teškim porazom na Stamford Bridgeu od čak 5:0. Sinoć je istu stvar učinio i Argentinac, ali tome je prethodila pobjeda nad Watfordom kolo prije u kojoj su njegovi igrači imali svojevrsnu premijeru igranja u toj formaciji, te sudeći po rezultati 4:1 – vrlo uspješnu.

Utakmica na White Hart Laneu nije bila obogaćena pretjerano atraktivnim nogometom. Obje strane igrale su dosta rezervirano i s priličnom dozom opreza, što je i logično s obzirom na visoki ulog. Sredina terena bila je prenapučena igračima koji su vodili konstantne bitke, pa je prostora za kreaciju bilo premalo – ili ga uopće nije bilo. Dembele i Wanyama na domaćoj te Kante i Matić na gostujućoj strani vodili su bitke u sredini terena, dok su bekovi radili isto. Energičnu Dannyja Rosea trku po lijevoj strani pratio je Moses, dok je na suprotnoj strani doprinos Walkera nulirao Marcos Alonso.

Tottenham je fazi napada imao posjed lopte s kojim je dominirao nad gostima, dok je njihova obrambena faza započinjala već u posljednjoj trećini protivničke polovice. Spursi su pritiskali visoko, što je jedan od Pochettinovih rukopisa, koji je prisutan već neko vrijeme u njegovoj momčadi. Na taj su način tjerali Chelseajevu zadnju liniju da dugim loptama traže rješenja, što je često rezultiralo pogrešnim dodavanjima.

Važnu ulogu u redovima pobjedničkog sastava odigrali su Christian Eriksen i Dele Alli – dvostruki asistent i dvostruki strijelac. U trenucima kada su bili bez lopte, dvojac je pomagao svojim suigračima u sredini terena, dok su u trenucima posjeda lopte imali malo različitije uloge. Ako pogledamo niže prikazanu grafiku Eriksenovih dodavanja, možemo vidjeti da su oba dvije asistencije (žute strelice) došle iz prostora između linija s desnog krila. Također, većinu lopti koje je slao u suparnički kazneni prostor bile su iz sličnih pozicija (crvene=neuspješne; plave=uspješne).

eriksen-chelsea

Dakle, Danac se smjestio daleko od gostujuće obrane, te svojim pametnim pozicioniranjem izvlačio jednog od trojice Chelseajevih stopera ne bi li na taj način stvorio rupu u obranu ili doveo svoje suigrače u situaciju da skaču protiv Mosesa ili Alonsa, obojice igrača koji baš i nisu dobri u igri zračnih duela. Što se događa s Dele Allijem u situacijama kada je Tottenham napadao? Engleski reprezentativac je imao odriješene ruke i neograničenu slobodu kretanja.

Tu je do izražaja došao njegov neosporiv talent fantastičnog čitanja igre i razumijevanja prostora, te dolaženje u posljednju trećinu prostora iz drugog ili trećeg plana. Takvi igrači su u današnjem nogometu rijetkost, a kada bi ga morali uspoređivati bila bi to onda usporedba s Bayernovim Thomasom Mullerom. Zato Alliju često nadijevaju nadimak “engleski Der Raumdeuter”, što u prijevodu znači “tumač prostora” ili “inspektor prostora”, a prvi ga je dobio njemački reprezentativac kada je osvojio Zlatnu loptu i postao prvakom svijeta na mundijalu 2014. godine u Brazilu.

U kratkoj video analizi ispod možete vidjeti o kakvoj se ulozi na terenu radi, ali isto tako vidjet ćete da je pogodak kojeg Bayernov napadač postiže protiv Arsenala gotovo identičan onome kojeg je postigao Alli protiv Chelseaja – i to dvaput.

Chelsea nije bilo loš, ali Spursuspješno iskoristili sve njihove mane

Ono na čemu se bazira Conteov sustav kojim je stekao 13 pobjeda u nizu jesu brzi i oštri kontranapadi s kojima se tranzicija njegove momčadi iz obrane u napad odrađuje ekspresno. Upravo taj aspekt igre nisu ponudili Pedro i Hazard na White Hart Laneu, barem ne dovoljno za pozitivan rezultat. Razlog tome je što je Pochettino u veznom redu imao Wanyama i Dembela koji su fizički iznimo predisponirani i svojom neumornom trkom pokrivaju mnogo prostora i zatvaraju prostor kreaciji kakvog Hazard nephodno treba da bi igrao na svojoj najvišoj razini.

Što se obrambenog dijela tiče, najbolji u gostujućim redovima je bio David Luiz. Brazilski branič posve je umrtvio Harryja Kanea, udarnu napadačku iglu Tottenhama, pa je engleski reprezentivac često morao “silaziti” na krilo kako bi dobio loptu, a takvom robusnom napadaču takav stil igre ne odgovara. Tottenhamov napadač nije odigrao utakmicu za pamćenje, a usko Luizovo markiranje ga je natjeralo na brojne pogreške u dodavanjima od kojih su neke završile i u kontri gostiju.

Ne tako pretjerano loše ocjene možemo dati Mosesu i Alonsu, pogotovo ne prvome jer po prirodi Nigerijac nije obrambeni bek, već napadač ili krilni napadač. Stoga dolazimo do zaključka što je Pochettino imao jasnu strategiju koju je njegova momčad uspješno odradila. Iskoristili su sve mane suparničkog desnog beka, koje Conte nije uspio na pravi način zakrpati.

Gledajući u globalu, Chelsea je odradio dobar dio posla, ništa lošije nego inače, ali postalo je jasno da lošom partijom Mosesa ili Alonsa cijela momčad može patiti rezultatskim deficitom, kao što je to bilo sinoć protiv Tottenhama.

Bitka za prvaka nije ni približno gotova

Chelsea je i nakon poraza ostao na vrhu s 49 bodova, pet više od drugoplasiranog Liverpoola i sedam više od trećeg Tottenhama koji ima isti broj bodova kao i Manchester City (42), ali bolju gol-razliku. Na peto mjesto pao je Arsenal s 41 bodom i na šestom je Manchester United s bodom manje.

Bitno je uočiti da je razlika između prvoplasirane i šestoplasirane momčadi točno deset bodova. Samo bod manje čini razliku između šestog Uniteda i sedmog Evertona što ukazuje na to da se formirala početna šestorka koja će se do samog kraja boriti za prvaka, pa zatim i za europska mjesta.

Pred Chelseajem je sada, poslije utakmice FA Cupa protiv niželigaša Peterborougha, gostovanje na King Poweru gdje ne bi trebali imati problema s, ove sezone, katastrofalnim prvacima Engleske Leicesterom. Međutim, nakon toga im slijede dva poprilično teška kola, poslije domaćeg ogleda sa Hull Cityjem, a to su gostovanje kod Liverpoola na Anfieldu te susret protiv Arsenala pred domaćim navijačima. Ukoliko i to odrade kako treba, sljedeću utakmicu protiv nekog iz početne šestorke igraju tek u travnju i time se stvara slobodan prostor za poneki kiks i gubljenje bodova kao što je to bilo protiv Tottenhama.

Getty Images
Getty Images

Međutim, ukoliko u sljedećih par kola ne prođe sve po planu, Conte bi vrlo lako mogao dobiti nove probleme, a njihov status jedinog pretendenta za “kantu” našao se bi se opasno ugrožen.

 

 

DODAJ KOMENTAR
Registracija na Sportarena
Oporavak lozinka na Sportarena
Pozor

Dodaj fotografiju
Izaberi datoteku
Dodaj citat
Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati svoje komentare?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare svih korisnika?

Pozor

Jeste li sigurni da želite onemogućiti komentare korisnika?

Pozor

Jeste li sigurno da želite komentare korisnika prebaciti u 'spam'?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare korisnika?