Prodavanje specijalne magle

Prodavanje specijalne magle

Getty Images
Slavko A. Boras osvrnuo se kratko na ostavštinu Josea Mourinha, ali i prokomentirao zašto on možda nije pravi čovjek za klupu Manchester Uniteda. Prodaje li The Special One posebnu maglu ili u njemu još ima materijala za trofeje s Crvenim vragovima?

„Uspješni ljudi su 100% uvjereni da su oni vladari svoje sudbine, oni nisu posljedice okolnosti, oni su kreatori okolnosti, ako okolnosti oko njih nisu dobre oni ih promjene.“

Ovo je slobodni prijevod citata Jordana Belforta, lika koji se obogatio na burzi prodavajući sve i svašta američkim glavonjama s kapitalom. Po njemu je nastao i film „The Wolf of Wall Street“ koji slavi zapadni kapitalistički mindset kojeg pokreću novac, pohlepa i konstantna želja za konzumiranjem. Iako bih imao štošta toga za reći protiv tog mentalnog sklopa, sam citat ovog licemjera je istinit i na mjestu. U ovom svijetu možete uspjeti jedino ako uzmete stvari u svoje ruke i sami posložite sve što možete posložiti da bi uspjeli u svojoj ideji. U obzir dolaze sva sredstva i metode koje možete iskoristiti, a poželjno je da pritom imate što manji utjecaj savjesti. No savjest, empatija i općenito etika često nisu nikakva prepreka za one koji znaju što žele i žele to odmah bez obzira na sve. Takvih ljudi ne nedostaje u politici, glavni su akteri u biznisu i u novije vrijeme, nažalost, imaju glavnu ulogu i u sportu.

Jose Mourinho jedno je od najuspješnijih trenerskih imena ikada. 25 trofeja u 18 godina trenerske karijere izjednačava ga s Jockom Steinom na drugom mjestu na vječnoj ljestvici odmah iza Sir Alexa Fergusona. Jasno, Sir Alex s 35 trofeja u karijeri još je daleko ispred, ali ispred Josea je još možda polovica karijere, tako da ima vremena za dostići Fergija. Ima i savršenu podlogu za to. Manchester United, jedan od najvećih i najpopularnijih klubova na svijetu upravo u njemu vidi nasljednika velikog Škota, te mu je nedavno produžio ugovor do 2020. s drugom najvećom menadžerskom plaćom na svijetu, vrijednom 13.8 milijuna funti po sezoni. United mu zahvaljujući svojoj financijskoj moći izlazi u susret u praktički svakoj njegovoj želji kad su u pitanju pojačanja, pa si je Mou u ovih par godina na čelu crvenih vragova sam okupio svoj svojevrsni dream team, kojeg još uvijek pojačava. Bez obzira na to kakve igrače ima, Jose je ostao vjeran svojim po mnogima zastarjelim nogometnim idejama. Pitanje je zaslužuje li takav tretman čovjek koji ne zna napadati i nadigravati se, i može li Mourinhov nogomet danas biti uspješan kao što je bio prije? Da bi odgovorili na to trebamo Mourinha shvatiti u cjelini.

Kroz cijeli svoj trenerski put The Special One je ostao vjeran onoj staroj da napad dobiva utakmice a obrana donosi titule. Mourinha prije svega krasi entuzijazam za posao koji radi, zatim odlučnost u tome da uspije i pobjednički mentalitet. Njegova samouvjerenost često prelazi u simpatičnu aroganciju, a način na koji komunicira s javnošću varira od racionalnog iznošenja činjenica do apsurdnih izjava posutih ironijom koje valjda samo njemu tad imaju smisla. Ovo drugo se najčešće događa onda kada ne ide sve po planu velikog Josea, jer on kao i svi egoisti ne zna prihvatiti poraz i vječito misli da je u pravu. Mourinho je osoba koja će odbaciti svaku kritiku bez obzira na to je li ona dobronamjerna ili ne, no to je i realno za očekivati od nekoga tko je donio toliko uspjeha i tko je napravio toliko toga u nogometu. Činjenica je da je u karijeri napravio nemoguće stvari, ali i da je u novije vrijeme često okarakteriziran kao bunkeraš koji se ne želi prilagoditi modernom nogometu.

No krenimo baš od početka. Mourinhov otac Felix bio je nogometni golman i često je sina vodio na utakmice, treninge i gostovanja po Portugalu. Jose se uvijek zanimao za nogomet, a oca je često znao impresionirati nekim taktičkim osvrtima na igre njegovog tima, dok je Jose još bio dijete. Slijedivši očeve stope, Mou se otisnuo u profesionalni nogomet, ali je ubrzo shvatio kako to nije za njega, te je s 24 objesio kopačke o klin kako bi se posvetio trenerskom zvanju. Završava studij na tehničkom fakultetu u Lisabonu i neko vrijeme radi kao profesor tjelesnog odgoja. Prvi nogometni angažman bio mu je u mlađim kategorijama Vitorije Setubal na početku devedesetih, nakon čega je uslijedio posao asistenta u Estreli Amadori. Mourinho je oduvijek bio dobar s jezicima, osim portugalskog zna i engleski, španjolski, francuski i talijanski jezik. Bobby Robson koji 1992. dolazi u Sporting zbog dobrog znanja Engleskog zapošljava Mourinha kao prevoditelja, ali Mourinho to koristi i s Robsonom priča o taktici i pripremanju za utakmice. Nakon što Bobby dobiva otkaz u Sportingu, prelazi u Porto i sa sobom dovodi i svog miljenika koji će sada postati asistent. Isti duo kasnije seli u Barcelonu gdje je Mourinho dobio priliku trenirati imena poput Ronalda i Stoichkova, ali i učiti od nasljednika Robsona na klupi Barcelone, Louisa Van Gaala. U Barceloni je Jose razvio neke bitne stavke koje će ga krasiti kasnije. Bio je desna ruka trenera koja je organizirala treninge, analizirala protivnike i provodila man-managment, stavku koju rijetko koji trener prepušta asistentima. Tu se već vidjelo koliko je bio izvrstan, Robson je bio toliko uvjeren u njegovu sposobnost da mu je prepuštao skoro glavnu ulogu u svlačionici. Nakon par godina savršenog iskustva kojeg je doduše sam iskreirao, bilo je vrijeme za pravu stvar.

Getty Images
Getty Images

U Benfici je 2000. počeo kao asistent Juppa Heynckesa, ali njegovim odlaskom preuzima kormilo momčadi i kreće u svoj prvi angažman. Stvari su išle vrlo dobro i već nakon prve velike pobjede od 3-0 protiv Sportinga, Jose je onako u svom stilu odmah zatražio novi ugovor na stolu. Novoizabrani predsjednik kluba Manuel Vilarinho to nije prihvatio i Jose odmah daje otkaz. Novi angažman mu nudi Uniao de Leiria i Mou nakon pola godine vođenja prosječnog portugalskog prvoligaša ravnopravno vodi bitku s Portom i Benficom u vrhu tablice. 23. siječnja 2002 Jose preuzima Porto, a ostalo je povijest koju ionako svi znaju. Sljedeće godine s Portom uzima portugalski kup, ligu i UEFA Kup, a godinu nakon opet uzima prvenstvo i ovoga puta na iznenađenje cijelog svijeta i Ligu Prvaka. Mourinho te 2004. nije imao dream team, ni milijune ali ipak je pokazao koliko taktička izvrsnost i izvedba plana donose na terenu. Sa skupinom od par zanimljivih ali ni blizu vrhunskih igrača ostvario je nikad dotad viđenu bajku u rangu Leicesterovog osvajanja Premier lige prije dvije godine. Ega koji ga danas krasi tada nije bilo ili ga nije htio isticati, pa se tako brzo nakon pobjede povukao u svoje prostorije i slavlje naslova prvaka Europe prepustio svojim igračima tvrdeći da su oni najzaslužniji za taj uspjeh.

Jose je postao hit u svijetu i krenuo za novim izazovima. Sa Chelseajem je dva puta osvojio ligu, dva puta liga kup, jednom FA Kup i jednom engleski superkup. Ovoga puta Jose je prvi put osjetio što to znači neograničen budžet jer je Roman Abramovich bio prvi vlasnik koji nije štedio na sredstvima, dao je Mourinho odriješene ruke i u zamjenu očekivao rezultate. Chelsea je s novim vlasnikom i trenerom doživio instant uspjeh i transformirao se iz dobrog engleskog kluba iz gornje polovice tablice u svjetskog velikana koja cilja na sami vrh. Drogba, pa godinu dana nakon njega Essien bili su najveći transferi u svijetu, a Jose je na njima skupa s Lampardom, Ballackom, Robbenom i ostalima svim silama napao i Ligu prvaka. To mu je zamalo pošlo za rukom već u prvoj sezoni kad je Liverpoolu priznat kontroverzni gol koji ih je odveo u finale protiv Milana. William Gallas se tada kleo da lopta nije prešla crtu, a kleo se i Mourinho koji je bez ustručavanja tada napadao sudce. Osim osebujnih pres-konferencija na kojima je volio biti „poseban“, Jose je volio javno prozivati sudce i neke njihove odluke, na što je FA često vrlo strogo reagirao. Kroz godine naučio je izbjegavati takve komentare, ali je i ironičnom šutnjom znao često pokazati svoje mišljenje. Iz Chelseaja odlazi u Inter s kojim onako nonšalantno osvaja sve što se može osvojiti, čak i Ligu prvaka za koju mu ovaj put cijeli svijet skida kapu. Osvojiti Ligu Prvaka s dva različita kluba, to su samo Ottmar Hitzfeld i Ernst Happel uspjeli prije njega. Tko bi mogao zaboraviti Eto’a na krilu i Milita kako rutinirano zabija. Kao da je rekao “Evo, vidite me, osvojit ću sve s kojim god igračima gdje god me dovedete”. I naravno da ga je doveo kraljevski klub. Jer gdje će kraljevi nego na svoje. Ni u jednom od ovih klubova Jose nije igrao neku posebnu igru. Sve je bazirao na svojem shvaćanju kako to treba ići, taktička besprijekornost, tvrda obrana, a u napadu su igrali znalci koji su donosili pobjede. Igra je uvijek bila slična ali i kao takva u tom vremenu i tom nogometu izgledala je i atraktivno, i tad se još nije pričalo o bunkerima i antinogometu.

Getty Images
Getty Images

Mourinho posjeduje jedan bitan trenerski segment, a to je dar motivacije. Slično kao što to radi Simeone u Atleticu, Mourinho od svojih vojnika na terenu očekuje stopostotnu predanost i požrtvovnost. Za njega i njegovu viziju igrači u svakoj utakmici moraju biti spremni poginuti. Ovo je najviše bilo vidljivo dok je vodio madridski Real kada bi u derbijima protiv Barcelone nabrijavao Los Blancose govorima i metodama kojih se vrlo vjerovatno ne bi posramio ni Dobroslav Paraga devedesetih. No te metode, iako radikalne, bile su učinkovite. U 17 međusobnih omjera s Pepovim tiki-taka strojem koji je svojevremeno vladao Europom, Mourinho je s Realom doživio samo pet poraza od kojih je prvi bio onaj neslavni debi na Camp Nou koji je završio 5-0 za domaćina. Uz pet poraza Mou je odigrao šest remija i upisao šest pobjeda protiv omraženih rivala, a skoro svaki tadašnji El Classico sa sobom je vukao repove i kontroverze, kritične startove, tučnjave, crvene kartone. „Specijalni“ je obožavao podgrijati stvari u svlačionici pa pustiti luđake poput Pepea na katalonske liliputance. Najveći derbi je tada doista bio najveći i nadmetanje Pepa i Josea iz utakmice u utakmicu bilo je gušt za sve koji su pratili, no taj Real je možda bio nagovještaj onoga što dolazi, bar što se Mourinha tiče.

Na Barceloninu tiki-taku odgovarao je bunkerom, jedinom metodom koja je bila djelotvorna, ali problem je što je se Portugalac počeo osjećati previše ugodno u toj svojoj kreaciji, pa ju je onda počeo koristiti i onda kada uopće nije bila potrebna. Igrao je tako u gostujućim europskim utakmicama, igrao je tako protiv jakih protivnika i onih koji su bili ikakva ozbiljnija prijetnja. Sjećam se najdosadnije četvrtfinalne utakmice Lige prvaka ikada. Jose je ponovo preuzeo Chelsea, i počeo dominirati ligom i gaziti sve redom. Chelsea je igrao vrlo dobro a u četvrtfinalu je izvukao madridski Atletico. Prva utakmica igrala se u Madridu gdje je Chelsea došao s apsolutno nikakvim pretenzijama za zabiti gol, iako je imao igrače koji su mogli puno više. Chelsea je samo u par navrata tu noć prešao centar, Hazard i Willian nisu pokušavali ništa na protivničkoj polovici a Atletico kao Atletico, kao uvijek tvrd i kompaktan nije se baš trudio probiti Mourinhov bunker. Obje ekipe igrale su na 0-0 i 0-0 je ostalo. Daleko najlošija predstava koju Liga prvaka nikako nije zaslužila. Chelsea je ispao u uzvratu primivši tri komada u Londonu, a Jose je svu krivicu bacio na igrače ne pomislivši da je njegov plan možda bio pogrešan.

Slične stvari viđamo s ovom brutalnom skupinom igrača u Unitedu danas. Mourinho ni blizu ne iskorištava potencijale Martiala, Pogbe, Lukakua, a sada i Sancheza. U utakmici protiv Southamptona koja je također završila 0-0 Pogba je, vidjelo se, dobio direktne upute od trenera da ne istrčava u napad i cijelu utakmicu je proveo kao zadnji vezni bez obzira što je pored njega bio Matić i bez obzira što United nikako nije uspjevao napraviti neku konkretnu, dobru akciju prema naprijed. Pogba je najviše svojih golova i asistencija u Unitedu napravio kada je igrao ofenzivnog veznjaka, s dvojicom veznjaka iza sebe. To bi se najčešće događalo u periodima od 70. do 75. minute kada bi umjesto nekog ofenzivca ulazio Fellaini ili Herrera uz Matića pa je Pogba dobio više slobode u igri prema naprijed. To Jose ili ne vidi ili ne želi vidjeti. The Special One očito nije zadovoljan sa svojom najskupljom akvizicijom u zadnje vrijeme. Želio je Pogbu još u Chelseaju, Roman mu to ovog puta nije mogao financirati ali Jose je našao onog tko može. Ed Woodward prihvatio je dovesti tada najskupljeg veznjaka u povijesti koji bi trebao gurati United u sljedećih šest-sedam godina, a Mou ga u zadnje vrijeme vadi na klupu i uvodi Carricka, Fellainija i McTominaya.

Getty Images
Getty Images

Stanje na ljestvici nije loše, nema se šanse za titulu ali dosad su držali tu drugu poziciju iza Cityja, a Jose sigurno ima velike nade i u Ligi prvaka, ali gledajući igru United po ničemu ne oduševljava. Crveni Manchester uvijek je igrao atraktivni napadački nogomet i stoga ne čudi frustracija dobrog dijela navijača zbog igre koju je Mou donio i načina na koji razmišlja. Najnoviji poraz od Newcastlea primjer je kako trenutno funkcionira Joseov um. Izveo je svoju standardnu postavu koju gura u zadnje vrijeme, s Lingardom na mjestu ofenzivnog veznjaka, a na klupi osim golmana imao tri defenzivca, Carricka, McTominaya i Matu kao jedinu ofenzivnu varijantu. Amaterski djeluje kada se nema nekog plana B u rezervi ako stvari ne krenu kako se zamisli, a igra koju pokušava igrati većinom je pročitana. Neki će ovo obrazložiti trenutnim stanjem s ozljedama, ali Mou se sam doveo do toga kada je otpisivao igrače kao Depaya koji pruža vrlo dobre partije u dresu Lyona ove sezone. Nije to prvi put da Mourinho ne prepoznaje velike talente i prodaje ih za siću. Isto se dogodilo s De Bruyneom, Lukakuom i Salahom u Chelseaju. Ako igrač ne paše Mourinhovom stilu nogometa on bez puno priče leti van. I bolje možda da je tako, jer tko zna bi li se ova spomenuta trojka razvila toliko da je ostala trunuti na Joseovoj klupi i dobivala mrvice od minuta.

Uistinu posebni Portugalac osim svega spomenutog u potpunosti razumije i tržište. Nije mala stvar kada nakon što iskešira 105 milijuna za Pogbu Mourinho kaže da će to uskoro biti bagatela, i pogodi. Mourinho je od svoje prve epizode u Chelseaju jedan od glavnih okidača i nosioca pomahnitale transferne mreže. Odavno se zna da je blizak prijatelj s portugalskim agentom Jorgeom Mendesom, a u novije vrijeme obavlja dosta poslova i s Minom Raiolom. Dosta je njegovih transfera bilo u najmanju ruku kontroverzno, a najupečatljiviji primjer je dvostruki transfer Filipe Luisa iz Atletica u Chelsea i nazad. Brazilac je kupljen kao pojačanje a tu godinu u Londonu presjedio je na klupi. Prvi transfer iznosio je 20 milijuna eura, a drugi 16. Dva transfera u godinu dana, dva puta plaćena cifra za agenta, a pogađate da je agent u pitanju prijatelj Mendes. Mogli bi tako izvući još mnogo upitnih transfera, ali još ćemo spomenuti jednog prosječnog lijevog beka, Fabia Coentraa kojeg je Mourinho iz Benfice u Real još 2011. doveo za 30 milijuna eura. 30 milijuna eura za popunjavanje pozicije na kojoj imaš Marcela, logično. Agent? Opet ste pogodili. Mourinho tako uz menadžersku karijeru gura i onu gdje se u isto vrijeme može izvući još više novca, a svijet na to zatvara oči ili odmahuje rukom. Nogomet je korumpiran u cijelosti, i vjerojatno je oduvijek i bio, nama malima ne preostaje ništa drugo nego uživati u svoj toj njegovoj raskoši.

Magla svuda, magla oko nas. Jose Mourinho jedan je od najvećih zato što ne prodaje običnu maglu nego onu specijalnu. Tjera vas da ga volite i mrzite u isto vrijeme. Volite jer je poseban, a mrzite jer se ne želi promijeniti. Sam si je izgradio jednu od najvećih trenerskih karijera ikada time što se pobrinuo da se sve okolnosti okrenu upravo njemu u korist i zbog toga mu se mora skinuti kapa. No ipak sam mišljenja kako danas njegov nogomet ne može konkurirati za vrh.

Registracija na Sportarena
Oporavak lozinka na Sportarena
Pozor

Dodaj fotografiju
Izaberi datoteku
Dodaj citat
Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati svoje komentare?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare svih korisnika?

Pozor

Jeste li sigurni da želite onemogućiti komentare korisnika?

Pozor

Jeste li sigurno da želite komentare korisnika prebaciti u 'spam'?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare korisnika?