Kako je David pobijedio Golijata: Analiza Romine senzacije na Olimpicu

Kako je David pobijedio Golijata: Analiza Romine senzacije na Olimpicu

Sportarena Vam donosi opširnu analizu bajkovite večeri na Olimpicu u kojoj je Roma potopila Barcelonu i osigurala svoj povijesni plasman u polufinale Lige prvaka.

Negdje u otprilike ovo vrijeme prošle godine sve su naslovnice apsolutno svakog sportskog portala ili lista bile popunjene Barcelonom – velika slika Lionela Messija u zagrljaju Neymara, a obojica u ekstazi koja se viđa jednom ili dva puta u karijeri prosječnog nogometaša. Njih dvojica to naravno nisu, no opet, ono što je Barcelona napravila Paris Saint-Germainu djelovalo je dovoljno epsko i bajkovito da sruši čak i onaj legendarni pothvat Liverpoola u Istanbulu protiv Milana.

Jutro poslije ogromne „remuntade“ na Camp Nouu koja je Parižane poslala kućama sa šest komada u mreži naspram jednog pospremljenog s druge strane, u novinama je stajala ogromna slika Barcelone i njezinih igrača, a tamo u onom skoro nevidljivom desnom kutu mogla se razaznati malena grupa francuskih igrača, s pogledima uperenim u zemlju i rukama na glavi ili preko lica. To je bio PSG prošle godine, no ove su isti tretman na vlastitoj koži osjetili Katalonci i sami se našli u tom kutku.

Jedna „malena“ Roma, Roma koja je trenutno četvrta momčad talijanskog domaćeg prvenstva, jedna „malena“ Roma koja je kod kuće, na tom povijesnom Olimpicu gubila i od Bologne i od Fiorentine, “osrednjih” momčadi s Čizme, morala je Barceloni zabiti isti broj golova koliko su njihovi sinoćnji gosti primili u svim dosadašnjim utakmicama tekuće kampanje Lige prvaka.

Čudo. Tako su opisivali taj pothvat, to čarobno nešto što im je bilo potrebno da ostvare to što su naposljetku i ostvarili. Nedajte se zavarati – Roma je na Olimpico došla upravo po to, a usprkos svim nagađnjima, svim podsmjesima kada su kuglice spojile Vučicu i Blaugranu i svim žaljenjem za toliko nedorečenom prvom utakmicom u srcu Katalonije, uspjeli su sve nadoknaditi u jednoj noći u Rimu. I to kakva je to noć bila.

Eusebio Di Francesco 1:0 Ernesto Valverde

Malo je tko zapravo vjerovao da je ovo moguće, no među onim skrivenim optimistima zasigurno je bio Eusebio Di Francesco jer koliko god njegovi igrači bili ti koji su napravili senzaciju i odveli Romu do prvog polufinala Lige prvaka ikada, strateg na njihovoj klupi posve je nadmudrio svoju opoziciju u suparničkom kampu, Ernesta Valverdea.

Trener Vučice hrabro je promijenio cijelu strategiju za odlučujući okršaj i uzeo rizik koji mu se na kraju i isplatio. Šest dana prije uzvrata, Roma je zaigrala u 4-5-1 formaciji koja se tijekom posjeda lopte mijenjala u nešto poput 4-3-3 te modificirala u 4-1-4-1 kada su se branili. No, na Olimpico su došli s tri pogotka deficita i govora o branjenju nije bilo.

Jučer smo gledali Romu u rizičnoj 3-5-2 formaciji (5-4-1 u defanizivnoj varijanti) koja je omogućila dominaciju veznog reda i potpuno gušenje Barcinih napadača koji su ostali otkinuti od svoje momčadi kroz svih 90 minuta. Ono što je možda iznenadilo opoziciju bio je taj dodatni napadač u obliku Shicka koji je služio kao potpora čovjeku susreta, Edinu Džeki. No, koliko god taj pothvat Di Francesca bio hrabar i na kraju isplativ, isti se temeljio na odluci u gostujućem kampu.

Hoće li Valverde ponovno izbaciti istu postavu na teren i krenuti u svojoj preferiranoj 4-4-2 formaciji ili ne bio je ključ uspješnosti domaćih. Naravno, Mrav je napravio upravo to i time svoje šanse srozao na nulu. Barcelona je često u toj formaciji izlazila na travnjake, a kada bi se to dogodilo, u mnogim bi situacijama izgledali ranjivo i neefikasno. Roma je riskirala s tri obrambena igrača, no bio je to kalkulirani rizik jer je i Barca izašla s mentalitetom da se moraju braniti i prilagoditi protivniku, što ide protiv njihove filozofije.

Umjesto onog Cruyffovskog „ako oni zabiju tri, mi ćemo zabiti četiri“, Valverde je zatvarao igru i pokušao izdržati 90 minuta protiv Rome koja je imala uzde u svojim rukama. U ovakvom scenariju gdje Barca ima dva središnja vezna igrača (Busquets i Rakitić) te dva krilna veznjaka (Iniesta i Roberto), ta sredina terena postaje preslaba. Pet Rominih igrača protiv četvorice Barcinih može proći, no u ovoj formaciji najčešće se dogodi da Rakitić i Busi ostaju sami protiv svih jer su Roberto i Iniesta postavljeni visoko prema naprijed. U tom trenutku veza se počinje raspadati za Barcelonu i jedan od te dvojice (ili čak oba) moraju se spustiti natrag kako bi pokrili te rupe koje nastaju. Naravno, Roma čeka upravo to jer u tom trenutku počinje se otvarati prostor na krilima, a Florenzi i Kolarov ulijeću na Barcinu polovicu osvajajući slobodan teren.

Druga strana ovog taktičkog nadmudrivanja bila je zasigurno anulacija Barceloninog napada. Messi i Suarez nisu imali šanse protiv previsokog obrambenog zida koji je zatvorio svaki prolaz prema Alissonu, no većinu susreta Roma se nije niti morala braniti. Ona stara napad je najbolja obrana bila je u potpunosti primijenjena od strane Talijana.

Dovoljno tome u prilog ide činjenica da je Barcelona dovršila svega 52 od 92 dodavanja u posljednjoj trećini terena, odnosno na domaćoj strani, dok je samo tri puta zapucala u okvir gola Vučice, sva tri poprilično bezopasno pošto su im predviđeni golovi stajali na 0,65 xG, odnosno očekivalo bi se da će Barca ostati na nula golova s takvim pokušajima. Usporedbe radi, Roma je završila susret na 1,76 + jedanaesterac koji nosi ukupno 1 što nam daje približno 2,8 xG. Razlika je ogromna, a rezultat to također potvrđuje. Kada bismo to preračunali u postotak, Roma je na temelju xG razlike imala čak 84 % šanse za pobjedu dok je Barca ostala na mizernih 4 %, a ostatak, točnije 12 % bile su šanse za remi na Olimpicu.

11tegen11
11tegen11

Strah od rotacije i umor napokon su sustigli Mrava

Valverde je napravio nekoliko još gorih grešaka od početnog mentaliteta. Naime, ili je strateg jednostvno ostao u čudu i zablokirao ili nije znao kako prelomiti susret, što inače nije slučaj s njime. Naravno, može se reći da je ovakav epilog zapravo bio neizbježan već neko vrijeme, no Valverde se prije nije bojao promijeniti igrače ili taktiku ukoliko bi ona prvotna pošla po zlu. Jučer to nismo vidjeli. Mrav je prvo čekao da bude 2:0 za Rimljane, a onda umjesto da unese život u momčad, on je kreneo zatvarati susret uvođenjem Andre Gomesa u posljednjih 10-ak minuta igre. Prvotimci su već umorni, ne samo od tog susreta već od niza utakmica koje igraju bez odmora jer se Valverde boji rotacije. To ga je sada napokon sustiglo. Da ne spominjemo kako su Sergio Busquets, Gerard Pique i Lionel Messi igrali pod ozljedama i to ne samo jučer…

Ako „kapitalci“ poput Busquetsa i Inieste nisu uspjeli kontrolirati igru, onda to zasigurno neće moći niti Andre Gomes. 3:0 je kucalo na vrata, a kada je napokon i stiglo, onda je ušao Ousmane Dembele kojeg je popratio i Paco Alcacer. Valverde se prekasno počeo buditi, a ona zamjena u kojoj je na travnjak poslao Andrea Gomesa najednom je postala beskorisna. Ne treba niti spominjati kako se rezultat nije imao kada promijeniti na bolje za Katalonce, no tih 10 minuta tijekom koji je Barcelona igrala svoju igru i napokon krenula prema naprijed, jedino su izgledali opasno i živo na terenu. No, 10 minuta nikako nije bilo dovoljno za slomiti momčad koja ove sezone nije niti jednom primila gol u Ligi prvaka na domaćem terenu.

Dovoljno govori činjenica da su Barcini braniči imali veći broj dodira s loptom i važniju ulogu u njenom iznošenju nego veznjaci. Jedino što je Barcelona mogla bilo je prebacivanje lopte od jednog do drugog stopera pa vrataru i onda bi ju on izbio prema naprijed.

11tegen11
11tegen11

Romini gladijatori dominirali su terenom

Dakle, krivi mentalitet, strah od rotiranja i odmaranja i nesposobnost pravodobnog reagiranja koštali su Valverdea potencijane „triplete“ ove sezone i u tom pogledu, Mrav je pobijedio sam sebe. No ogromnu su ulogu u tome svemu imali i domaći igrači, posebice Džeko, De Rossi i Fazio.

Bh. reprezentativac i Romin najveći kapitalac Džeko pretrčao je preko 10 kilometara u jučerašnjem susretu i sigurno bio žarišna točka domaćeg sastava. Džeko je bio ta meta svih dugih lopti prema naprijed, svakog nabačaja u peterac i on je bio prva linija presinga kada je Barca pokušavala izvesti loptu iz vlastitog dvorišta. U tome je upravo i bio ključ – visoki presing natjerao je goste da ispucavaju duge i visoke lopte prema drugoj strani terena, no tamo su bili samo niski Lionel Messi i umorni Luis Suarez koji nije mogao dobro odraditi prvi dodir niti kad mu je bio serviran na pladnju. Osim toga, Edin se gradio oko lopte i iskorištavao svoje nadmoćnije fizičke predispozicije, donosio svojoj momčadi posjed, postigao važan gol za 1:0, iznudio i taj penal kojeg De Rossi kasnije realizira i na kraju radi važan prekršaj za uništavanje ritma gostiju. Džeko je također pobijedio u svakom od ukupno pet zračnih duela tijekom susreta te potpuno izdominirao Gerarda Piquea i Jordija Albu, a Umtitija ostavio nekoliko koraka kratkim.

Ne smijemo zaboraviti niti Danielea De Rossija koji je uz svojih 35 godina na leđima pokazao kako klasa nikad ne umire. Osim što je bio u srcu skoro svake akcije Vučice i točka iz koje se kretalo u napad i vraćalo u obranu, De Rossi je u 67 dodira s loptom zaokružio nekih 78 % točnosti uz dvije stvorene šanse, jednu asistenciju te jedan pogodak. Pravi vođa na terenu, fizički i mentalno.

No, ono u čemu je De Rossi posebno briljirao bila je kvalitetna distribucija lopte. Spominjali smo kako je Barcelona imala potrebu zatvarati prostor u sredini terena zbog manjka ljudstva, a to je otvaralo priliku Romi za proigravanje krila, odnosno Florenzija i Kolarova. Ono po čemu je Vučica poznata je po klasičnom 4-3-3 sustavu u kojem Džeko trči naprijed kao velika meta dok mu njegovi krilni suigrači serviraju lopte s boka. Slično je bilo i jučer – De Rossi i Florenzi upili su Barcin pritisak u vezi i onda brzim potezom izbacili krila visoko naprijed. Lopta se nakon toga brzo našla upravo kod Edina koji završava posao kao temelj tog napadačkog trokuta. Još kada tome pridodate tendenciju Semeda i Albe za kretanjem prema naprijed, Barci u obrani ostaje ogromna rupa koju nitko ne može popuniti.

11tegen11
11tegen11

Da zaokružimo, ovo je zasigurno jedna od najgorih noći za velike Katalonce pošto su probili tri loša rekorda na svom računu.

Prvi put u svojoj povijesti Barcelona nije uspjela proći dalje nakon vodstva od tri pogotka iz prve utakmice. Osim toga, već treću godinu zaredom nisu došli dalje od četvrtfinala u Ligi prvaka te su u jednoj utakmici primili isti broj golova kao i u svim dosadašnjim utakmicama tekuće sezone Lige prvaka zajedno.

Roma je, s druge strane, nadišla sve kritike i pokazala svijetu svu ljepotu nogometa u punom sjaju. Ipak, ovo ne mora biti kraj za Vučicu – David je sada jednom pobijedio Golijata, no to ne znači da to neće napraviti opet. Lijepo je sanjati, no još ljepše je kada se ti snovi ostvare, a uz malo sreće i dašak genijalnosti, možda nismo vidjeli zadnje od ove Rome.

Vrijeme će pokazati.

Registracija na Sportarena
Oporavak lozinka na Sportarena
Pozor

Dodaj fotografiju
Izaberi datoteku
Dodaj citat
Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati svoje komentare?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare svih korisnika?

Pozor

Jeste li sigurni da želite onemogućiti komentare korisnika?

Pozor

Jeste li sigurno da želite komentare korisnika prebaciti u 'spam'?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare korisnika?