Navijački sektor. Yid Army

London je dom jedne vrlo neobične navijačke supkulture. Sportarena.hr piše o kompleksnom pokretu navijača Tottenhama.

Tottenham je klub baziran u sjevernom Londonu, u četvrti britanskog glavnog grada kojeg su još u antička vremena naselili židovski zajmodavci. Prema mnogim britanskim izvorima, upravo je židovski kapital odigrao vrlo važnu ulogu u osnutku kluba zbog čega se navijačke mase Tottenhama i dan danas simbolično nazivaju „Židovima”.

„Spursi“ u Engleskoj imaju tri povijesna neprijatelja – Chelsea, West Ham United, i, naravno, Arsenal. „Topnici“ su također situirani u sjevernom Londonu, a njihovo je rivalstvo s Tottenhamom procijenjeno na (prema manje-više autoritativnom izvoru footballderbies) 7,2 boda (maksimalan broj bodova je 10, a najviši stupanj neprijateljstva zabilježen je između Reala i Barcelone te Galatasarayja i Fenerbahčea – 8,6).

Navijači Arsenala, Chelseaja i West Hama poznati su po svom pogrdnom i domišljatom skandiranju u utakmicama protiv „Spursa“.

1

Velik broj navijača Tottenhama je vrlo brzo nakon osnutka samog kluba formirao prvu navijačku skupinu koja je, osim podrške klubu, imala još jednu vrlo važnu (ne u potpunosti sportsku) ulogu – borbu protiv antisemitizma.

Članovi navijačke skupine „Yid Army“ u svom su navijačkom sektoru gotovo uvijek vješali ogromne izraelske zastave, izazivajući time bijes drugih engleskih navijačkih skupina. Grupa je bila poznata po trostrukom uzviku: „Yid Army! Yid Army!! Yid Army!!!“.

„Spursi“ su u svakoj prilici naglašavali svoje židovsko podrijetlo. Na primjer, kada je u Tottenham prešao njemački napadač Jürgen Klinsmann, na White Hart Laneu dočekalo ga je nekoliko tisuća navijača skandirajući:

Jurgen was a German

But now he’s a Jew!  

(„Jürgen je bio Nijemac, a sada je Židov!“).

Tottenham je jedan od najpopularnijih klubova u Velikoj Britaniji, treći prema prosječnoj posjećenosti u povijesti engleskog nogometa (nakon Manchester Uniteda i Liverpoola). Naravno, nisu svi navijači „Spursa“ pripadnici židovske nacionalnosti (ili bi na bilo koji način željeli da ih se povezuje s njima). Upravo su zbog toga aktivnosti navijačke skupine „Yid Army“ izazvale raskol grupacije. Došlo je čak do toga da su se engleski dječaci u školama sramili govoriti da navijaju za Tottenham. Zašto? Upravo zato jer bi to izazvalo podsmijeh te dovelo do optužbi za militantni antisemitizam.

O militantnom antisemitizmu i provokacijama već spomenute skupine piše američki novinar Franklin Foer u svom ironičnom, pronicljivom i sveobuhvatnom djelu „Kako nogomet objašnjava svijet: neobična teorija globalizacije”.

Otvoren pro-židovski stav Tottenhamu je osigurao mnogo prijatelja u Europi. Među njima je potrebno posebno istaknuti navijače Ajaxa iz Amsterdama, poznatije pod nadimkom „Židovi više klase”. Amsterdam je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio najveće utočište Židova iz cijele Europe koji su u glavni grad Nizozemske bježali od nacističkih okupatora.

Međutim, činjenica je da su „Spursi“ u to vrijeme imali daleko više neprijatelja nego prijatelja.

Tottenham je 4. kolovoza 2001. godine gostovao na „The Denu“, stadionu „Bushwhackersa“ koji fanatički podržavaju londonski klub Millwall.

Do sukoba je, naravno, došlo vrlo brzo. Nekoliko stotina „muškarčina“ je na Jamajci napalo pripadnike „Yid Armyja“. Fanatici Millwalla su svojom brutalnom agresivnošću „Spurse“ doslovno natjerali u bijeg.

Mjesto okupljanja radikalnih skupina navijača Tottenhama bio je „Pjetlić“ („Cockerel pub“), koji se nalazi u neposrednoj blizini White Hart Lanea. Naziv puba je vrlo simboličan – pijetao je povijesni brand kluba koji se nalazi i na zastavi Tottenhama.

U pubu su 2003. godine zabilježeni neredi uoči utakmice Engleskog Liga kupa u kojoj se Tottenham trebao sastati s West Hamom. „Čekićari“ su napali zgradu u kojoj su se tradicionalno okupljali članovi skupine „Yid Army“.  Nasilni napad je bio kratak, ali učinkovit – jedan navijač „Spursa“ završio je u bolnici s ubodnim ranama. Nekoliko navijača West Hama je kasnije uhićeno u Northumberland Parku koji se nalazi u neposrednoj blizini puba.

2

To nije bio jedini napad na „Yid Army“. Kao što je već bilo spomenuto, jedan od glavnih neprijatelja londonskog kluba je (bio) Arsenal koji je također koristio svaku priliku da potuče omraženog neprijatelja.

Glavni zadatak „Topnika“ je u utakmicama protiv Tottnehama bilo zauzimanje sektora „Yid Armyja“. Kada bi navijači Arsenala uspjeli u već spomenutom pothvatu, počeli bi pjevati „Zauzeli smo Jeruzalem! Zauzeli smo Jeruzalem!“ Upravo se zbog toga domaći navijački sektor i dan danas zaziva „Jeruzalemom“.

Općenito govoreći, britanske navijačke skupine u opisivanju navijača Tottenhama jako često koriste sve vrste povijesnih aluzija i referenci. Tako se, na primjer, napad na „Yid Army“ često naziva „Križarskim ratom”, dok je nasrtaj na mladenačke navijačke grupacije često nazivan „Dječjim križarskim ratom”.

Navijači Millwalla su osmislili slogan:

„Mossad, Mossad! Nećete proći Scotland Yard!”

(Mossad je izraelska izvještajno-sigurnosna agencija zadužena za obavještajna djelovanja u inozemstvu, dok je Scotland Yard sjedište londonske policije.)

Osim s navijačima amsterdamskog Ajaxa, „Yid Army“ je relativno prijateljske odnose stvorio i s navijačkom skupinom „La Familia“ („Obitelj“) koju čine navijači Beitara iz Jeruzalema (jedina navijačka skupina u Izraelu).

„La Familia“ je relativno nova grupacija osnovana 2005. godine. Skupina je poznata po svom motu („Don’t Fuck with Us!“ – „Ne zajebavajte se s nama“), i eksplicitnoj anti-arapskoj politici. Zanimljivo je to da „La Familia“ u velikoj mjeri koristi iskustvo skupine „Yid Army“, smatrajući je jedinom poštenom židovskom navijačkom organizacijom na svijetu.

3

Navijači Tottenhama su svoj prvi europski napad doživjeli 1974. godine kada je „Yid Army“ gostovala u Rotterdamu, gdje je njihova momčad u sklopu Europa lige igrala s Feyenoordom. Članovi britanske skupine pridružili su se tada svojim prijateljima, navijačima Ajaxa (koji iz dna duše mrze Feyenoord).

Pijana i društvena „Židovska vojska” počela je razbijati grad, a ranjeno je više od 200 ljudi (od pobornika kluba iz Rotterdama do običnih građana).

Međutim, put u Nizozemsku se nakon 7 godina za navijače Tottenhama pretvorio u pravu noćnu moru. Sve je trebalo biti u redu… Londonska je momčad trebala odigrati prijateljsku utakmicu s Ajaxom. Međutim, u realnosti nije sve bilo tako jednostavno. Članove „Yid Armyja“ su tada napale desničarske skupine Ajaxa (inače, Londončani prijateljuju s nizozemskim ljevičarima). Tri navijača Tottenhama završila su u bolnici s ubodnim ranama.

Prva tragedija „Yid Armyja“ seže u 1984. godinu. U Bruxellesu se uoči prve utakmice finala Europa lige tada okupilo oko dvjesto navijača londonskog kluba. Rival „Spursa“ je u finalu bio belgijski Anderlecht (koji zapravo nije ni imao pravu navijačku skupinu). Engleski navijači su prije utakmice šetali gradom, pjevajući neumorno „Yid Army! Yid Army!! Yid Army!!!“. Navijači Anderlechta se nisu usudili ući u izravan sukob sa svojim protivnicima pa su sa pristojne udaljenosti u navijače „Spursa“ brzo i jednostavno ispalili tri hitca, ubivši time jednog engleskog navijača.

Bojeći se posljedica, belgijski se navijači uopće nisu pojavili na uzvratnom susretu u Londonu.

Fenomen nacionalističkih navijača londonskog kluba se, naravno, ogleda i u popularnoj kulturi. O „Židovskoj vojsci”, govori knjiga Trevora Tannera „Tottenham Massive“.

4

O zloglasnim navijačima govori i film „Huligani“ scenaristice i redateljice Lexi Alexander i scenarista Dougieja Brimsona te „Navijačko ludilo“ režisera Nicka Lovea.

DODAJ KOMENTAR
Registracija na Sportarena
Oporavak lozinka na Sportarena
Pozor

Dodaj fotografiju
Izaberi datoteku
Dodaj citat
Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati svoje komentare?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare svih korisnika?

Pozor

Jeste li sigurni da želite onemogućiti komentare korisnika?

Pozor

Jeste li sigurno da želite komentare korisnika prebaciti u 'spam'?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare korisnika?