Navijači Lazija (drugi dio)

Jedna od najvećih talijanskih navijačkih skupina sa sjedištem u glavnom gradu. Točnije, u dijelu glavnog grada u kojem ne vole crvenu boju.

Navijači Rome su u ratu transparentima gotovo pa uvijek pobjeđivali navijače Lazija. Ipak, jedan je koreografski okršaj dvaju momčadi poznat po jedinoj pobjedi „Orlova“. Što se tada dogodilo? Navijači Rome su jako dugo pripremali ogroman, šareni transparent kojeg su krasile sljedeće riječi: „Roma! Otvori oči i pogledaj u nebo! Iznad tebe je – samo Bog!“ Međutim, saznavši na vrijeme plan svojih ljutitih neprijatelja, navijači Lazija su uspjeli pripremiti pravi odgovor. Tako su navijači Rome u rimskom derbiju na sjevernu tribinu s ponosom postavili već spomenuti transparent… A onda su vidjeli natpis na južnoj tribini! „…I on nosi plavo-bijele boje Lazija.” To je bio zaista težak udarac za navijače Rome (na njihovu sreću, jednokratan).

Najkonzervativniji članovi navijačke skupine Lazija bili su veliki fanovi patetičnih plakata koji su veličali sam klub. Sjevernu tribinu većinom su krasili natpisi poput: „Finche с’е Lazio с’е speranza“ („Dok postoji Lazio, postoji i nada“) ili „Lazio! Lazio! Me batte er core“ („Lazio! Lazio! Tako kuca srce moje“). „Irriducibili“ su od samog početka organizirane aktivnosti bili spremni za ratoborne sukobe s navijačima drugih klubova. Upravo zbog toga ne čudi činjenica da su „Neslomljivi“ vatreno krštenje odradili upravo u utakmici protiv Rome, kada su u stilu engleskih huligana pokušali napasti sjevernu tribinu. Međutim, mnogobrojni navijači Rome su se tada uspješno obranili. Godine 1979., navijači „Vukova“ (jedan od nadimaka Rome) su pucnjem iz signalne rakete ubili navijača „Orlova“, Vincenza Paparellija. Radikalni navijači Lazija još od tada kuju osvetnički plan… Iako su se „Irriducibili“ mnogo puta sukobili s navijačima Rome, na njihovu žalost, niti jednom nisu uspjeli zauzeti južnu tribinu.
Kada je talijanska policija početkom 90-ih počela s borbom protiv huliganizma, navijačka se bitka sa stadiona preselila na ulice. Uobičajena taktika konzervativaca bila je brzi napad navijačkih mobova Rome. Mjesto se nije biralo – navijači su se sukobljavali na kolodvorima, u kafićima, na uskim ulicama Rima, na putu do Olimpijskog stadiona…

1 3

Navijači „Orlova“ su u talijansko navijanje, između ostalog, uveli i taktiku provokacije. Njome su se pretežno bavili članovi skupine „I Cani Sciofti“ (Bijesni psi). Iako malobrojni, njihove su navijačke aktivnosti bile iznimno cijenjene. Uvredljive uzrečice, drskost, fizičko zlostavljanje… Glavna taktika već spomenute navijačke skupine bila je natjerati suparnički mob da napadne prvi. I tako „Bijesne pse“ napadaju, kad ono… Odnekud odmah iskaču „Irriducibili“ – i bitka počinje.

Ponekad se zaista čini da su se navijači Lazija sukobljavali samo s konkurentima iz prijestolnice. Međutim, kada se situacija sagleda iz nekoliko različitih kutova, to zapravo nije daleko od istine. Najbolji prijatelji navijača Lazija su navijači Intera, koji tradicionalno predstavljaju ekstremnu desnicu (njihov sindikat s „Orlovima“ je jedan od najjačih na Apeninskom poluotoku). Odnos između pristaša Lazija i Intera naziva se “gemallaggio“. Pojam „gemallaggio” dolazi od riječi gemelli koja se prevodi kao „blizanci, braća po krvi”. Odnos između „Neslomljivih“ i „Crno-plavih“ je toliko prisan da dvije navijačke skupine surađuju i na terenu (i van njega). Tako, na primjer, bande Intera i Lazija često surađuju u utakmicama protiv Rome („Irriducibili“ su čak nekoliko puta uočeni kako na milanskom derbiju na San Siru podržavaju svoje velike prijatelje u borbi protiv Milana i njegovih navijača).

2 2

Navijači Lazija imaju još nekoliko dobrih prijatelja. Između ostalih, tu su i članovi skupine „Ultras Sur“, krajnje desničarske navijačke skupine Real Madrida. Prijateljstvo „Orlova“ i „Crno-plavih“ je rođeno 2001. godine, ali je trenutno suočeno s krizom zbog unutarnjih reformi US-a i zabrane prisustva radikalnih navijačkih skupina na Santiago Bernabeu. Još neke od prijateljskih navijačkih skupina su Triestina, Verona i Espanyol (neko vrijeme). To su klubovi čiji su navijači tradicionalno pozicionirani desno (s elementima fašizma). Ova vrsta „suradnje/prijateljstva“ u Italiji se naziva „amicizia“, a označava prijateljstvo na temelju zajedničkih interesa i pogleda. Ako ćemo o neprijateljima, Lazio ih, naravno, ima i više nego što treba. Osim Rome, potrebno je spomenuti i navijače Milana (najgori neprijatelj prijatelja + tradicionalno ljevičarski klub) i Barcelone (povijesno najveći neprijatelj prijatelja + tradicionalno ljevičarski klub). Popis ide u nedogled… Ukoliko ćemo iskreno, navijači Lazija ne podnose niti jedan klub čiji su pogledi „lijevi“.

4 2

Talijanski klub koji doslovno živi za ljevičarsku politiku je Atalanta. Članovi njene dvije vrlo jake navijačke skupine, „Crno-plave brigade“ i „Divljeg kaosa“, su na tribine obično dolazile s plakatima Che Guevare i Staljina. Između ostalog, među navijačima Atalante postoji i mnoštvo predstavnika Saveza Lombardije koji se bori za neovisnost sjeverne Italije. Mržnja navijača Atalante i Lazija je bila toliko jaka da su gostujući susreti za mobove dvaju klubova bili sveti – gotovo poput hodočašća za muslimane (iako se većinom nije išlo na utakmice, već je glavna poanta bila potući protivničku navijačku grupu). Posljednji sukob dvaju momčadi zabilježen je 2003. godine – Atalanta je od tada u krizi.
Agresivno ponašanje navijača Lazija je, u kombinaciji s fašističkim parolama skupine, u Italiji izazvalo bijes kako običnih građana, tako i cijelog nogometnog svijeta. Došlo je do toga da su „Irriducibili“ javno vrijeđali obojane igrače vlastite momčadi. Transparenti s parolama poput „Crncima – ne“ ili „Crni golovi se ne broje!” su bili tipični za pristaše Lazija. Reakcija policije, naravno, nije izostala. Borba protiv rasizma je odmah smanjila broj radikalnih navijača. Mnogi konzervativci su bili uhićeni. Rasizma je u Italiji tada bilo tako puno da je „rođen“ neologizam „ultras diffidati“, koji je označavao navijača kojem je, pod prijetnjom zatvora, zabranjen ulazak na tribine. Slične zabrane su tada u Italiji davane za razdoblje od jedne, tri i pet godina. Naravno, najveći broj „ultras diffidatija“ je nosio plavo-bijela boje Lazija. Na sreću, borba protiv rasizma je u 21. stoljeću uvelike oslabila borbeni žar navijača Lazija na tribinama stadiona.

5 1

Jedan plakat koji je na sjevernoj tribini Olimpijskog stadiona u Rimu osvanuo 2005. godine, izazvao je šok i nevjericu među članovima „Irriducibilija”. Transparent je glasio: „II razzicmo ci fa schifo… Forza Lazio e il nostro tifo“ („Recimo „ne“ rasizmu zajedno, Lazio je sve što nam treba“)“. Neslomljivi su, naravno, odmah uništili taj transparent. Isti su dan na stadion došli s portretom Ducea. Međutim, Benito Mussolini nije dugo bio na postolju. Policija je, bez previše pravdanja, brzo uništila banner, podsjećajući navijače da su politički obojani transparenti zabranjeni 2000. godine. Tome su, usput rečeno, također pridonijeli navijači Lazija. „Orlovi“ su u jednom od susreta podigli veliki transparent koji je slavio Arkana, osnivača Srpskog dobrovoljačkog korpusa i jednog od osnivača poznate navijačke skupine Delije (Crvena zvezda Beograd, Srbija). To je izazvalo nerede i masovne svađe.

Lazio je u posljednjih nekoliko godina napravio korak unaprijed (što se tiče političke korektnosti i poštivanja multikulturalizma). Broj „Neslomljivih“ se sa svakom novom godinom smanjuje. Međutim, dokle god Irriducibili i dalje dominiraju sjevernom tribinom, čut će se „А modo mio“ – pjesma o njihovom teškom i dugom putu.

DODAJ KOMENTAR
Registracija na Sportarena
Oporavak lozinka na Sportarena
Pozor

Dodaj fotografiju
Izaberi datoteku
Dodaj citat
Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati svoje komentare?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare svih korisnika?

Pozor

Jeste li sigurni da želite onemogućiti komentare korisnika?

Pozor

Jeste li sigurno da želite komentare korisnika prebaciti u 'spam'?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare korisnika?