Veliki povratak Engleza u Ligu prvaka

Getty Images
Engleski nogomet vratio se Ligi Prvaka u punom sastavu. Ove sezone, u najelitnijem klupskom natjecanju gledat ćemo čak pet momčadi iz Premier lige. Chelsea, aktualni engleski prvak, Tottenham, drugopozicirana momčad, Manchester City kao treća i Liverpool, nakon kratkog izbivanja, kao četvrta momčad kroz dodatne kvalifikacije. Manchester United upotpunjuje povratak velike petorke (malo izmijenjene) na najveću klupsku pozornicu, i to direktnom kvalifikacijom preko Europa lige. No, koji je razlog njihovog pada i kakve opće šanse imaju Englezi za povratak na tron europskog nogometa? Sportarena.hr donosi Vam analizu.

Prošle su godine otkako smo imali ozbiljnog engleskog konkurenta za dizanje velikog trofeja Lige Prvaka. Ova godina označava povratak punog sastava, odnosno povratak pet engleskih timova u grupunu fazu. Zadnja godina kada smo imali svih pet bila je sezona 2005./2006. (Manchester United, Everton, Chelsea, Arsenal i Liverpool). Tada je Arsenal dogurao do finala, gdje ih je zaustavila Barcelona (1:2).

Zadnje finale u kojem smo imali engleski klub bila je sezona 2011./2012., koja je ujedno i posljednja godina u kojoj je engleska momčad, u ovom slučaju Chelsea, okrunjen prvakom Europe. Bluesi su bolji bili od Bayerna nakon jedanaesteraca – 1:1 (4:3). Pet dugih godina Engleska bezuspješno pokušava „proizvesti“ vrijednog izazivača, a svake godine smo iznova opomenuti kako ostale lige prebrzo napreduju.

Teško je reći mogu li se ovogodišnje momčadi ravnopravno boriti protiv Real Madrida, Barcelone, Bayerna, Juventusa i ekipe, no pokušat ćemo analizirati njihove šanse i dotaknuti se pitanja zašto su Englezi prestali biti relevantni u Ligi Prvaka.

Vratimo se na trenutak na zlatne godine engleskog nogometa. Godina je 2006. i Engleska uz veliku četvorku Premier lige dominira nogometom, a najveće rivale u Europi nalaze upravo jedni u drugima. Bilo to četvrt-finale ili polufinale, engleskih klubova uvijek je bilo. Tako se i nastavilo tri godine zaredom. 2007., 2008, i 2009. tri od četiri polufinalista bili su engleskog porijekla, s tim da je u sezoni 2007./2008. Manchester United podigao čuveni trofej. 2009. i 2011. Vragovi se vraćaju na scenu, ali ne mogu odoljeti Barceloni te oba puta posustaju pred ciljem. Zadnji trzaj Englezi rade 2012. kada Chelsea neočekivano prolazi kroz konkurenciju i favorite i postaje zadnja engleska momčad s osvojenom titulom prvaka Europe. Nakon tih godina kolo sreće se ponovno okreće. Barcelona je sagradila tada nezaustavljivu domaću momčad uz Pepa Guardiolu i promijenila cijelu poznatu scenu. Njihova dominacija Europom i Španjolskom natjerala je rivale, Real iz Madrida, da otvore kasicu i krenu u šoping. Cristiano Ronaldo odlazi iz Manchester Uniteda u Madrid, a skupa s njim okreće se i cijeli poredak u svijetu nogometa. Atletico Madrid momčad je iz sjene koja upotpunjuje taj roster od tri španjolska giganta koji su stalni gosti europskom natjecanju, a zadnje četiri godine trofej odlazi putem Madrida (3) i Barcelone (1). City 2015./2016. dolazi do polufinala, no ne i dalje, kući ih šalju upravo dominirajući Španjolci. Godina je 2017. i Španjolska je skočila preko Engleske i preuzela titulu vodeće nogometne sile modernog doba.

Zašto su Englezi strmoglavo pali?

Nekoliko je razloga koji objašnjavaju upravo zašto je Engleska doživjela takav strmi pad za razliku od svojih rivala, koji su polako rasli dok su se Englezi kupali u vlastitoj slavi.

Počnimo od premise i izreke velikog Johana Cruyffa: „Nogomet igrate glavom, a noge su samo tu da vam pomognu u tome.“ Ovo će nam biti polazna točka za prvi dio analize. Ono što možemo izvući iz ovoga su dvije očite stvari: 1. Filozofija kluba, strategije, planiranja i priprema za utakmicu su najvažniji i 2. Kada prođete svu teoriju i ona je na mjestu, morate imati noge, odnosno ljudstvo sposobno prenijeti tu teoriju u djela.

Zvuči poprilično jednostavno, no zapravo je sve no jednostavno. Utakmicu ćete pobijediti ukoliko sa sigurnošću možete reći da ste zadovoljili oba prije spomenuta uvjeta. Naravno, u nogometu se događaju neočekivane stvari, tu je i sreća, odnosno nesreća, a tu su i utakmice u kojima je razlika u kvaliteti preočita te bi takve susrete kvalitetnije momčadi bez problema odradile na „auto-pilotu“. No, upravo je zbog toga Liga Prvaka posebno mjesto i posebno natjecanje – klubovi su svi više manje ravnopravni, a o pobjedniku, barem u kasnijim razinama natjecanja, odlučuju oni najmanji detalji. Ovdje nema „auto-pilota“ i sve su karte na stolu. Upravo je ovo dio u kojem Englezi posustaju. Zašto? Teška adaptacija, loša ulaganja i, uz manjak bolje riječi, kratkovidnost.

Problem je u ovom prvom dijelu naše premise – Filozofija kluba. Engleski klubovi imaju potpuno drugačiju filozofiju i stil igre od ostatka svijeta. Navikli smo gledati agresivan i čvrst engleski nogomet koji toliko volimo, ali koji se toliko razlikuje od svega ostalog. Ponekad se igračima vrlo teško prilagoditi treneru koji dođe iz vanjskog svijeta, s potpuno novim i neviđenim idejama koje oni teško mogu pratiti. Velike momčadi poput Manchester Uniteda ili Liverpoola pokušat će održati svoj identitet koji su stvorili kroz godine, bez obzira na trenera kojeg imaju pred sobom. Pogotovo ako je većina momčadi engleskog porijekla, čega je zapravo sve manje kako vrijeme odmiče. Tu su zapravo dva problema u jednom. No krenimo redom.

Ako uzmemo godinu 2009. kao referencu, odnosno godinu kada je počela španjolska dominacija, onda možemo reći kako je te godine u nogometu došlo do velike promjene. Naravno, nogomet je dinamičan sport. I ne mislim samo na to da se brzo igra na terenu, već je dinamičan po svojoj prirodi, što znači da se mijenja kako vrijeme prolazi. Engleska je dominirala svijetom sve dok se u cijelu priču nisu umiješali Španjolci sa svojom „tiki-taka“ igrom, kratkim pasevima, malo kontakta, građenjem napada kroz obrane pa na bokove te dodavanjima koja vas tjeraju da trčite i onda kada vam ponestane daha i rušite se na pod, oni dolaze pred vrata i zabijaju golove. Potpuno je to drugačija filozofija od onoga što Englezi poznaju. Znali su da je to novi stil koji će dominirati nogometom, pa su počeli dovoditi strane trenere koji će im pokazati nešto novo i s kojima će se ponovno moći uzdići do slave.

No teško je promijeniti cijeli identitet kluba, čak i kada imate najbolju namjeru, a to je povratak na vrh. Pogledat ćemo to na dva primjera, jedan engleski, jedan španjolski klub. Krenimo od Engleza. Alex Ferguson najuspješniji je menadžer u Manchesterovoj povijesti. Čovjek je prikupio oko 1,500 utakmica za klub uz impresivnu statistiku i mnoštvo srebrnine tijekom karijere. Ako pogledamo njegovu momčad koja je uzela tri velika trofeja u jednoj godini, točnije 1998./1999. godine, momčad je puna „domaćeg“ talenta.

lineup (1)

Također, pogledajmo i momčad koja je vladala Europom 2008. godine kada podižu krunu Lige Prvaka u Moskvi. Broj engleskih predstavnika se drastično smanjuje kako dolazimo sve bliže toj dominaciji Španjolaca. Zadnji puta kada su osvojili Ligu Prvaka, United je imao svega šestoricu domaćih igrača, što je još uvijek dobra brojka, pogotovo kada oni predstavljaju važne uloge u obrani, vezi i napadu.

buildlineup.com
buildlineup.com

Sada bacimo pogled na drugu momčad koju valja analizirati, a to je ekipa koja je započela revoluciju modernog nogometa – Barcelona. 2009. godine, kada uzimaju titulu prvaka Europe, u sastavu se nalazilo osam domaćih igrača, igrača koji su potjecali iz La Masije, njihove popularne nogometne škole za mladež. Tada najdominantnija momčad u ligama petice, svoju je jezgru nalazila u španjolskim igračima i španjolskom treneru koji je poznavao taj stil igre. Također što je važno za analizu je činjenica da koji god trener došao na njihovu klupu, nije pokušao mijenjati filozofiju kluba. Ostali su vjerni nogometu kojeg je stvorio još davno Johan Cruyff te se to održalo do današnjeg dana. Guardiola, Martino, Enrique pa i Valverde, svi su podređeni tom stilu. Naravno, to je dvosijekli mač ili bomba koja vam može eksplodirati u lice ukoliko niste oprezni. Pogledajmo njihovu momčad koja je 2009. osvojila Ligu Prvaka.

lineup

Primjera ima još i više. Bayern koji 2013. uzima gotovo sve što se uzeti može, obavlja posao s osam njemačkih igrača. Ne može više biti slučajnost. Manjak domaćih igrača koji diskutabilno bolje razumiju filozofiju kluba te pretjerano forsiranje novog stila i uvođenja noviteta samo noviteta radi je ono što spriječava Englesku da napreduje.

Novac fluktuira u krivom smjeru

Ono što je usko povezano s tim zapravo je i novac. Premier liga daleko je ispred ostalih liga po budžetu zbog sponzora, televizijskih prihoda i sličnog. Gdje odlazi taj novac? Sigurno ne u akademije za mladež, poput La Masije koju smo spomenuli nedavno. Stvar nije u tome da su engleski klubovi samo najednom oslabili. Njihove škole više ne proizvode toliko mladog talenta koliko su prije običavale. Ako ćemo iskreno, Španjolci su pali u tom istom području i svi se više oslanjaju na kupnju visoko kvalitetnih igrača iz vana koji će popuniti tu prazninu, odnosno taj nedostatak domaćih zvijezda. Pa dobro, u čemu je onda problem ako su svi u više manje jednakoj poziciji? Problem je u tome što Englezi nemaju više toliko domaćih talenata, a sav onaj novac koji potroše na strane zvijezde, odlazi u Španjolsku, točnije u Barcelonu ili Madrid. Kada god se otkrije novi talent u Engleskoj, ili kada god Englezi kupe nekog mladog i nadarenog momka, on odlazi u njihove klubove kao na probu za Španjolsku. Kada se iskaže kao dobar, titani La Lige dolaze kucati na vrata i nude novac, a Englezi prihvaćaju. To je jedan od ključnih problema Premier lige – nesposobnost zadržavanja igrača u svojim redovima. Glavni primjer je reakcija Real Madrida na dominaciju Barcelone. Njihova škola u to vrijeme nije mogla nadmašiti Katalonce, stoga su napravili sljedeću najbolju stvar, a to je otvaranje novčanika. Malo nakon toga stvoreni su „Galacticosi“, Realova momčad puna super zvijezda koja je za cilj imala osvojiti svijet nogometa. Bilo kako bilo, malo je danas onih koju ostaju lojalni klubu, oni koji ne mijenjaju dres ma kakav god novac bio u pitanju. Takva nogometna romantika također izumire, a visoke plaće i prihodi su glavni krivci za to.

Kratkoročna rješenja, ali jedan engleski klub iskače iz tog okvira

Što se tiče same kratkovidnosti, problem je što se posljednjih godina gledalo samo na kratkoročna rješenja problema koji su preveliki da bi ih se samo tako odstranilo. Kada u razmaku od nekoliko godina prođete kroz nekoliko menadžera u istoj momčadi, onda nešto ozbiljno nije u redu.

Tottenham je u tri godine tako prošao kroz tri trenera, sve dok se na klupu nije posjeo Pochettino. Spursi su zapravo vrlo zanimljiv primjer u Premier ligi, i to zapravo jedan od pozitivnih primjera uopće. U sezoni kada je Leicester dominirao ligom i uspio postići povijesni uspjeh za Lisice, jedina ekipa koja im je koliko-toliko parirala bio je Tottenham Hotspur. Spursi su završili treći, no govorimo općenito o igri i međusobnim susretima ( minimalan poraz i remi). Ako se na trenutak vratimo na sve one uvjete i razloge opadanja Engleza u europskom poretku, Tottenham je jedan od onih koji se uspio održati.

Pogledajmo njihovu momčad te sezone, 2015./2016. godine. U sastavu primjećujete šest domaćih igrača, koji tvore centralni dio momčadi. Kane, Alli, Dier, Mason, Rose i Walker. Impresivno je to što je Tottenham iz ludog prijelaznog roka izišao netaknuto. Dobro, osim što su izgubili Walkera, no njega je već sada zamijenio drugi Kye Walker, odnosno Kyle Walker-Peters, također engleska mlada nada. Može se reći kako Pochettino ima pravu ideju o tome kako nastaviti dalje i rasti skupa s klubom. Na klupi se već sad održao duže nego nekoliko proteklih trenera, a izgleda da će ovdje i ostati. Zašto ne? Izborio je Ligu Prvaka, čest je gost u top tri engleskog nogometa, a povrh svega, poznat je kao težak pregovarač te zbog toga i u njegovoj ekipi zvijezde ostaju. Kane, Eriksen i Alli tri su važne figurice u Spursima i sva trojica još uvijek su tu i pod ugovorom. Poch je uspio razbiti taj mit o engleskim igračima kao sve lošijima u zadnje vrijeme jer gdje god da se on nalazio, bio to njegov bivši klub, Southampton ili današnji Tottenham, nekako kao da se oslanja na englesku mladež. Kane i Alli dominiraju terenom i već grade ime u nogometnom svijetu, a Dier je proletio ispod radara mnogih, ali ne i Mauricija. Jedina mana je manjak iskustva u Europi. Spursi se tek počinju privikavati na sudare s europskim titanima, no ako nastave gdje su stali, budućnost i ne izgleda tako loše.

lineup (3)

Zadnje čega se moramo dotaknuti prije kraja je naravno ono što najviše ljuti navijače klubova iz Premier lige, a to je količina utakmica koju moraju odigrati.

Englezi praktički nemaju nikakav zimski odmor te dok se drugi klubovi iz ostatka Europe odmaraju, Englezi se valjaju po snijegu i blatu. Istina je, raspored je pretežak, utakmice su prečeste, a konkurencija i borba za naslov žešća nego igdje drugdje. Možemo reći da gledajući do nekih top 7-8 klubova u Premier ligi, svi imaju velike šanse za napredak. Što time želim naglasiti je to da se pozicija svakog od njih može promijeniti unutar dva do tri kola, a da ne spominjemo kako vodeći klubovi ostalih liga imaju tu mogućnost igranja s rezervama te svejedno mogu osigurati bodove.

Također, nekada su pred kraj sezone debelo ispred opozicije što znači da su ligu osvojili već puno prije kraja te se tada mogu okrenuti Ligi prvaka i ostalim natjecanjima.

Naravno, moglo bi se još štošta prigovoriti sistemu u Engleskoj, njihovim obrambenim tendencijama ili netendencijama te lošim odlukama, no ovo je ukratko sve. Ima u tome i srebrni kut. Već smo ustanovili kako se nogomet mijenja cijelo vrijeme. Nova promjena je već na pomolu, a španjolski zahvat Europe kao da polako slabi. Rezultat je to promjene stila igre. Ponovno se okrećemo fizički jakim igračima i duelima, dugim sprinterima i ukratko, onome u čemu su Englezi jako dobri.

Tko zna, možda dolazi nova era engleske dominacije nogometom. Uskoro ćemo saznati.

10.prosinca, 19:07
475
0
Registracija na Sportarena
Oporavak lozinka na Sportarena
Pozor

Dodaj fotografiju
Izaberi datoteku
Dodaj citat
Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati svoje komentare?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare svih korisnika?

Pozor

Jeste li sigurni da želite onemogućiti komentare korisnika?

Pozor

Jeste li sigurno da želite komentare korisnika prebaciti u 'spam'?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare korisnika?