najsnazniji-sportas-na-svijetu-ekskluzivno-za-sportarenu-najvaznije-mi-je-biti-najsnazniji-u-tokiju
201

Najsnažniji sportaš na svijetu ekskluzivno za Sportarenu: Najvažnije mi je biti najsnažniji u Tokiju

Getty Images
"Apsolutno sam za nultu toleranciju na doping. Jer znam koliko sam radio da dođem do vrha. Onaj tko koristi doping je kukavica", kazuje nam Damir Martin dok razgovaramo u hangaru njegovog kluba Croatia na zagrebačkom Jarunu.

Damir Martin, olimpijski veslački doprvak, otvorio je sezonu drugim mjestom u skifu na Croatia Openu. Osim o aktualnoj sezoni s njim smo razgovarali o sustavnim problemima u sportu, s obzirom da obnaša dužnost dopredsjednika HOO-a i čelnika Komisije sportaša. K tomu, u svjetskom testiranju između sportaša iz raznih olimpijskih sportova njegovi rezultati u snazi i izdržljivosti bili su najbolji.

Najsnažniji na svijetu

Prema testiranju Međunarodnog olimpijskog odbora jedan ste od najsnažnijih sportaša na svijetu, je li to onda potvrda da je veslanje fizički najzahtjevniji sport?

“Ovo je pisani i znanstveni dokaz da mi jesmo ono što se prije govorilo: izdržljivi kao maratonci, jaki kao dizači utega. Naša kondicijska priprema je maltene dovedena do savršenstva jer napraviti taj omjer između snage i izdržljivosti je srž našeg sporta. Jer maratonci ne moraju raditi na snazi, samo na trčanju i brzini, dizači utega ne moraju raditi ništa na izdržljivosti, imaju jedan pokušaj da dignu težinu, dakle sve je kratko. A mi moramo imati jedno i drugo, i snagu i izdržljivost. Ako jedno od tog guramo u ekstrem, onda ovo drugo pada, ne može jedno bez drugog, tako da naći omjer je bit veslanja.”

Kako je došlo do testiranja?

“To je bilo testiranje Međunarodnog olimpijskog odbora. Radili su mini-dokumentarac u kojem hoće usporediti šest sportaša iz različitih sportova i usporediti njihove performanse. U igri su bili dizači utega, sprinteri, nogometaši, plivači…”

Ide li sport do krajnosti glede ljudskih granica?

“Sve ide do krajnjih granica. Mogu reći da sam prije deset godina, kad sam imao 95 kila, trčao polumaraton ispod sat i pol. To je za nekog rekreativnog trkača, koji trči dva mjeseca godišnje, to je dobar rezultat. Od ljudi koji su otrčali polumaraton ispod sat i pol tko od njih može još dići 200 kila u čučnju… Onda tu mi nastupamo. Ili ekipa koja diže 200 kila u čučnju može li istrčati polumaraton ispod sat i pol.”

Na drugoj strani, znanost, tehnologija i prehrana omogućavaju sve dulju karijeru…

“Naravno, to omogućava da se posvetimo prevenciji. Uvijek imam jedan dan u tjednu koji je posvećen tome, to su uvijek lagani treninzi, vježbe za centralnu regiju.”

Nova čuda hrvatskog veslanja

Dvije su hrvatske posade (braća Lončarić te ženski četverac) lani osvojile odličja na europskim i svjetskim juniorskim prvenstvima. Osjećate li ulogu sportskog roditelja prema njima?

“Osjećam ono što je veslanje meni dalo, taj veslački odgoj da smo svi mi ovdje jednaki, jedna velika obitelj. Nismo masovni sport, svi smo prijatelji, drago ti je kad čak i susjed uspije, jer uspio je u veslanju – nešto što ti cijeniš jer je jako teško, jer vidiš koliko se ti trudiš, a netko je bolji od tebe. Moraš mu skinuti kapu zbog toga. Zato i je bila moja onakva reakcija u Riju. Ja znam kroz što sam prolazio, a netko je bio bolji od mene. Taj čovjek je onda sigurno kroz teže prošao, k tome je deset godina stariji od mene. Zato u veslanju zle krvi, ljubomore, nego rad se nagrađuje.”

“Cure iz četverca, braća Lončarić, znam koliko su meni prije značili uzori, veslači koji su stariji, s kojima bih mogao popričati, razmijeniti iskustva. Znam koliko im je to značilo, pa im želim time pomoći.”

Hoće li mladi uspješni veslači u Hrvatskoj moći imati egzistenciju?

“Jedino ako budu vrhunski kao Sinkovići i ja. To je opet situacija kao druga rukometna liga ili četvrta nogometna. Veslanje baš moraš voljeti da bi uspio i tko ostane taj zbilja nije tu zbog novca ni egzistencije. Zato smo mi i poznati kao akademski sport, jer uz veslanje moramo naravno školovati se da bi imali egzistenciju. Pokazali su da imaju ono što je potrebno za vrhunski sport. Na sustavu je da ih podrži, da ih gurne gore na ostale razine.”

Je li taj sustav pravi u Hrvatskoj?

“Bolji je nego prije. Imaju sigurno kudikamo bolje uvjete nego što smo imali Sinkovići i ja. Tako da ako smo mi uspjeli doći do vrha, ne sumnjam u njih.”

Na polovici olimpijade

Na stranu testiranje MOO-a, je li puno važnije biti najsnažniji u Tokiju?

“Pogled je usmjeren prema tome, svaki dan, svaki trening smo bliži tome. Imamo dva svjetska prvenstva do tad, iduće godine se hvataju norme, tad će biti presudno svjetsko prvenstvo, gdje se pokazuju prvi znakovi o tome tko ima kakve interese za Tokio. Ova godina će biti malo još zamaskirana, malo blaža. Cilj je onda biti najsnažniji u Tokiju.”

“Takav smo sport, nema transfera, klupska razina nije iznad reprezentacija, nego funkcioniramo isključivo kroz reprezentaciju i predstavljanje zemlje. Nama su Olimpijske igre vrh, ta jedna utrka u četiri godine.”

Kakav je plan za ovu sezonu?

“Još nismo finalizirali, ali definitivno prvi Svjetski kup koji je u Beogradu preskačemo, na drugi Svjetski kup, u Linzu, sigurno idemo, jer je tamo iduće godine tamo Svjetsko prvenstvo pa da isprobamo stazu i vidimo kako će ići.”

Na čelu ste Komisije sportaša HOO-a, vidite li se u budućnosti u institucijama sportske moći?

“Čak sam i dopredsjednik HOO-a, nisam bio pod prijetnjom to preuzeti, imam sam izbora, ali jednostavno želim pomoći sportu, iznutra ukazati na neke stvari, pokušavati promijeniti nešto ako se može.”

Rade li moćnici samo kozmetičke promjene, a sportaši su zapostavljeni?

“To je duboka politika, veze i tko je na kakvoj funkciji. Ja kao veslač ne mogu tvrditi da sam stručan voditi HOO. Mogu reći što meni nije bilo u redu, što bih ja promijenio, a onda je na tim većim igračima da vode to, da budu u funkciji sportaša. I mislim da je to bio pozitivan potez HOO-a, da se uzme sportaš i da se sasluša njegovo mišljenje, da se time djeluje dalje, a ne da se samo izvana promatra. Dakle da ne trošimo više vrijeme, nego idemo u srž.”

Jeste li za nultu toleranciju na doping?

“Apsolutno. Nemam tolerancije na doping. Jer znam koliko sam radio da bih dostigao ovo gdje sam sada. A onaj tko koristi doping je kukavica.”

Doping pojedinaca je doskora bio najveći globalni problem sporta, danas je on ponovo sustavno sponzoriran od  država…

“Odluka prema Rusiji i izbacivanju s olimpijskih igara je bila prerigozorna. Sportaši koji nisu bili dopingirati bili su oštećeni. Po meni sve treba biti u službi sportaša, sportaš je na prvom mjestu, a političke igre su nešto drugo.”

“Znam neke veslače iz Rusije koji nisu bili dopingirani. Rekao mi je jedan veslač, koji je jedini u njihovom četvercu bio čist, odnosno nije htio pristati na doping, da su izborili Olimpijske igre, i na kraju nisu išli zbog toga, a on je pišao krv na svakom treningu.”

Kako gledate na tzv. Opatijsku inicijativu koja zapostavlja pojedinačne sportove?

“Nije čudno da se ti tzv. veliki sportovi, loptački sportovi izoliraju. U Engleskoj nogomet nije u sustavu sporta. U Italiji nogomet nije u njihovoj olimpijskoj organizaciji. Ima takvih primjera još. Nogomet je odavno prerastao sport i odlazi u biznis.”

Je li previše otišao u zabavu za široke mase?

“Samo ovaj zadnji podatak da jedna firma, da Nike nudi da otplati pola ugovora za igrača, ne treba ništa više o tome reći.”

“Financije su uvijek bile u sportu. Osobno se ne bojim da će doći do toga da sponzori uvjetuju sve kod nas. Jer ovdje ljudi žive za sport, a ne od sporta, to je razlika.”

 

Registracija na Sportarena
Oporavak lozinka na Sportarena
Pozor

Dodaj fotografiju
Izaberi datoteku
Dodaj citat
Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati svoje komentare?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare svih korisnika?

Pozor

Jeste li sigurni da želite onemogućiti komentare korisnika?

Pozor

Jeste li sigurno da želite komentare korisnika prebaciti u 'spam'?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare korisnika?