Dimitrov je pokazao put ostalima

Getty Images
Trijumfom Grigora Dimitrova u Londonu spušten je zastor na tenisku sezonu koja je bila neobična, nepredvidljiva i zanimljiva, a opet na trenutke nezanimljiva, . U kojoj su neka nova lica okupirala vrh i koja će u sljedećoj dati odgovor mogu li ga i zadržati pokraj onih starih.

Bila je veljača. Tekao je tek drugi mjesec teniske sezone. Naoko idealna podloga za upecati se u (preuranjenim) predviđanjima kako bi se mogao rasplesti njen ostatak. Kako je vrijeme teklo, priznajem, mislio sam da sam se uhvatio u zamku koju je postavio Grigor Dimitrov napisavši tekst kako je on jedan od onih koji su spremni ući u cipele Rogera Federera, Rafaela Nadala i Novaka Đokovića odnosno onaj koji će sljedeći osvojiti nešto veliko.

Iako sam pritom aludirao na Grand Slam, ono što se Dimitrovu dogodilo na kraju sezone nema gotovo ništa manju vrijednost. 26-godišnji Bugarin iz Haskova, koji je u godinu ušao sa samo četiri ATP naslova („samo“ gledajući njegov talent), za svršetak je ostavio najveći trofej karijere – naslov najboljeg na završnom turniru osmorice najboljih u Londonu.

Federer i Nadal ponudili priliku

Samo tri mjeseca ranije taj je primat u njegovoj nevelikoj kolekciji preuzeo premijerni Masters 1000 u Cincinnatiju bez da je igrao protiv Top 10 igrača zaustavivši tako zatišje koje je nastupilo nakon otvaranja sezone kada je osvojio Brisbane i Sofiju, a u polufinalu Australian Opena imao Nadala na konopcima (4:4 u petom setu i dvije vezane break-lopte). Vidjevši što je bivši prvi junior svijeta ponudio tijekom australskog ljeta fasciniralo me u toj mjeri da sam ga jednostavno kad-tad vidio negdje na vrhu.

Koji je, konačno, dohvatio u Londonu.

Nakon Pariza u kojemu su ogoljeni i obnovljeni Nadalovi problemi s koljenom, a koji su kulminirali njegovim povlačenjem poslije prvog meča u Londonu, jedini istinski favorit za naslov ostao je Federer. Kako 36-godišnji Švicarac već šest godina nije osvojio taj turnir, i Dimitrov je bio jedan od onih koji su se negdje potiho nadali da će se Federer negdje spotaknuti.

Nogu mu je, na žalost mnogih teniskih fanova, postavio David Goffin u polufinalu, a Dimitrov je istovremeno položio test protiv Jacka Socka. I još malo nabildao svoje samopouzdanje koje je tada vjerojatno dotaknulo svod O2 arene. A kada je tako, obično imate asa u rukavu.

Getty Images
Getty Images

I tako je umjesto Federera, tenisača kroz čiji je lik godinama gledan Dimitrov, a što mu se nikako i nikad nije sviđalo, u najvećem meču svoje karijere za protivnika dobio Goffina. Tenisača kojega je od onih najmanjih teniskih razina do Londona pobijedio u šest od sedam navrata. Samo četiri dana ranije i u sedmom ponizivši ga uz dva izgubljena gema. Iako je baš sve u nedjelju bilo isto, od terena, dvorane, loptica, suludo je bilo očekivati da će Dimitrov takvo što ponoviti. Nije, ali osma mu pobjeda protiv Belgijanca nije izmakla u finalu dva debitanta na ATP Finalsu.

Neodstatak konstante

Uz proslavu kakvu je znao prakticirati i Nadal (s kojim je, usput, i trenirao) Dimitrov je postao prvi debitant s naslovom na završnom turniru od Alexa Corretje iz 1998. godine. I bilo bi to sasvim dovoljno za široki osmijeh, ali kako često uz najveće naslove dolaze i najveći skokovi na rang-listi, tako je i Dimitrov od ponedjeljka treći tenisač svijeta. Ili prvi iza Nadala ili Federera što je već samo po sebi ogromna stvar. Za nekog tko je u godinu krenuo sa 17. mjesta ili 15-ak mjeseci ranije bio na 40. i više punio naslovnice tabloida nego one teniske – nije loše.

Još u ljeto 2014. godine prvi je put ušao u Top 10 društvo zahvaljujući prvom GS polufinalu (Wimbledon) i do Melbournea jedinom. Na neka pitanja zašto u sljedeće tri godine nije nadmašio to kolovoško osmo mjesto najbolje bi odgovore dao sam, ali stvar se uvijek svede pod isti zajednički nazivnik. Konstanta. Dimitrov je nikada nije imao.

Pronađe li je i potvrdi li da ova godina u kojoj je osvojio isti broj naslova kao u svim prethodnim nije bila iznimka, u novoj će imati pole-position pred svima ostalima izvan Velike četvorke čija će dva člana, Đoković i Murray, krenuti s 12. mjesta odnosno 16. Bugarin je pokazao put.

I tu dolazimo do mnogih otvorenih pitanja na koja će se, počevši od siječnja, malo po malo nuditi odgovori. Mogu li Đoković i Murray vratiti razinu na kojoj su bili, može li Wawrinka u 33. godini i dalje biti kandidat za najveće stvari, mogu li Nishikori, Raonic, Del Potro i Kyrgios ostati zdravi cijelu sezonu, može li mlada garda predvođena Zverevim napraviti dodatan iskorak, mogu li Čilić, Goffin i Thiem zadržati svoje mjesto u Top 10 i, najvažnije, mogu li Federer i Nadal nastaviti tempom koji su postavili tijekom posljednjih 11 mjeseci.

Kako će izgledati teniski vrh u studenom 2018. godine, sada izgleda kao pitanje za milijun dolara. Jer neka se javi onaj tko je bio siguran da će ga danas držati Nadal i Federer u vlastitoj renesansi, da će Dimitrov biti odmah do njih, da će Sock i Carreno Busta biti među deset i igrati ATP Finals. Zato slava onome tko pogodi.

10.prosinca, 19:07
356
0
Registracija na Sportarena
Oporavak lozinka na Sportarena
Pozor

Dodaj fotografiju
Izaberi datoteku
Dodaj citat
Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati svoje komentare?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare svih korisnika?

Pozor

Jeste li sigurni da želite onemogućiti komentare korisnika?

Pozor

Jeste li sigurno da želite komentare korisnika prebaciti u 'spam'?

Pozor

Jeste li sigurni da želite izbrisati komentare korisnika?